Mrorao102 Orao Manual

orao_manual

User Manual:

Open the PDF directly: View PDF .
Page Count: 86

Autori:

PONGRAČIĆ IVAN — ZEBEC BRANKO

MIKRORAČUNALO ORAO 102

PRIRUČNIK

SADRŽAJ

UVOD ......................................................................................................................................................................6

POGLAVLJE 1.........................................................................................................................................................7

1.1 PRIKLJUČIVANJE MIKRORAČUNALA "ORAO" ..........................................................................................7

1.2 SLOVIŠTE (tastatura) ....................................................................................................................................9

1.3 PRIMJER BASIC PROGRAMA ...................................................................................................................10

1.4 RAD S KAZETOFONOM .............................................................................................................................11

1.4.1 Snimanje programa na traku (SAVE)....................................................................................................11

1.4.2 Učitavanje programa s trake (LOAD) ....................................................................................................11

1.4.3 Katalogiziranje trake (LOADC)..............................................................................................................12

1.5 POVEZIVANJE MIKRORAČUNALA SA ŠTAMPAČEM..............................................................................12

1.6 NAČIN KORIŠTENJA ŠTAMPAČA .............................................................................................................12

1.7 PRIMJER PROGRAMIRANJA U STROJNOM JEZIKU ..............................................................................12

POGLAVLJE 2.......................................................................................................................................................13

2.1 OPĆE KARAKTERISTIKE...........................................................................................................................13

2.1.1. Računanje u BASIC-u ..........................................................................................................................14

2.1.2 Varijable.................................................................................................................................................15

2.1.3 Planiranje programa: .............................................................................................................................16

2.1.4 Pisanje izvornog programa u BASIC-u .................................................................................................17

2.1.5 Mijenjanje izvornog programa ...............................................................................................................18

2.2 ULAZNO/IZLAZNE naredbe ........................................................................................................................19

2.2.1 INPUT naredba .....................................................................................................................................19

2.2.2 DATA i READ naredbe..........................................................................................................................20

2.2.3 RESTORE naredba...............................................................................................................................20

2.2.4 PRINT naredba .....................................................................................................................................20

2.3 PETLJE I POTPROGRAMI..........................................................................................................................21

2.3.1 FOR...NEXT naredbe ............................................................................................................................21

2.3.2 GOTO naredba......................................................................................................................................22

2.3.3 GOSUB i RETURN naredbe .................................................................................................................23

2.3.4 REM naredba ........................................................................................................................................23

2.3.5 ON naredba...........................................................................................................................................24

2.3.6 IF...THEN naredba ................................................................................................................................24

2.4 POLJA PODATAKA .....................................................................................................................................25

2.4.1 DIM naredba..........................................................................................................................................26

2.4.2 Pisanje podataka u polje .......................................................................................................................27

2.4.3 Čitanje podataka iz polja .......................................................................................................................27

2.5 STRINGOVI .................................................................................................................................................32

2.5.1 ASC funkcija..........................................................................................................................................33

2.5.2 CHR$ funkcija........................................................................................................................................33

2.5.3 LBFT$ funkcija ......................................................................................................................................33

2.5.4 RIGHT$ funkcija ....................................................................................................................................33

2.5.5 MID$ funkcija.........................................................................................................................................34

2.5.6 LEN funkcija ..........................................................................................................................................34

2.5.7 STR$ funkcija ........................................................................................................................................34

2.5.8 VAL funkcija...........................................................................................................................................34

2.5.9 Primjeri programa sa STRING funkcijama ............................................................................................34

2.6 ARITMETIČKO/LOGIČKE OPERACIJE......................................................................................................39

2.6.1 Aritmetičke operacije: ............................................................................................................................40

2.6.2 Logičke operacije ..................................................................................................................................41

2.7 FUNKCIJE....................................................................................................................................................43

2.7.1 Numeričke funkcije ................................................................................................................................45

2.7.1.1 ABS(X) funkcija...............................................................................................................................45

2.7.1.2 INT(X) funkcija ................................................................................................................................45

2.7.1.3 RND(X) funkcija ..............................................................................................................................45

2.7.1.4 SGN(X) funkcija ..............................................................................................................................45

2.7.1.5 SQR(X) funkcija ..............................................................................................................................45

2.7.1.6 EXP(X) funkcija...............................................................................................................................46

2.7.1.7 LOG(X) funkcija ..............................................................................................................................46

2.7.1.8 SIN(X) funkcija................................................................................................................................46

2.7.1.9 COS(X) funkcija ..............................................................................................................................46

2.7.1.10 TAN(X) funkcija.............................................................................................................................46

2.7.1.11 ATN(X) funkcija.............................................................................................................................46

2.7.2 Posebne funkcije ...................................................................................................................................46

2.7.2.1 POS(X) funkcija ..............................................................................................................................46

2.7.2.2 SPC(X) funkcija ..............................................................................................................................47

2.7.2.3 TAB(X) funkcija...............................................................................................................................47

2.7.3 Korisnički definirane funkcije.................................................................................................................47

2.8 RAD S MEMORIJOM...................................................................................................................................48

2.8.1 Upisivanje podatka u memorijsku lokaciju ............................................................................................48

2.8.2 Ispisivanje sadržaja memorijske lokacije ..............................................................................................49

2.8.3 Ekran .....................................................................................................................................................50

2.8.3.1 Ograničavanje i pozicioniranje aktivnog djela prikaza....................................................................51

2.8.3.2 Definiranje korisničkog seta znakova .............................................................................................52

2.8.4 Pozivanje strojnih programa iz BASIC-a ...............................................................................................53

2.9 SISTEMSKE KOMANDE .............................................................................................................................56

2.9.1 LOAD I LOADC komande .....................................................................................................................56

2.9.2 SAVE komanda .....................................................................................................................................57

2.9.3 LIST komanda .......................................................................................................................................58

2.10 KONTROLNE KOMANDE/NAREDBE.......................................................................................................58

2.10.1 RUN komanda.....................................................................................................................................58

2.10.2 STOP naredba ....................................................................................................................................58

2.10.3 CONT komanda ..................................................................................................................................58

2.10.4 END naredba.......................................................................................................................................59

2.10.5 NEW komanda ....................................................................................................................................59

2.11 GRAFIKA ...................................................................................................................................................59

2.11.1 MOV naredba ......................................................................................................................................59

2.11.2 DRAW naredba ...................................................................................................................................59

2.11.3 PLOT naredba.....................................................................................................................................60

2.11.4 Animirana grafika ................................................................................................................................60

2.12 GREŠKE PRILIKOM PROGRAMIRANJA .................................................................................................70

POGLAVLJE 3.......................................................................................................................................................70

3.1 ORGANIZACIJA MEMORIJSKIH LOKACIJA (memorijska mapa)..............................................................70

3.2 MONITORSKE NAREDBE ..........................................................................................................................71

3.2.1 Heksadecimalna notacija ......................................................................................................................71

3.3 MINIASSEMBLER [A] ..................................................................................................................................72

3.3.1 Zbrajanje sa prijenosom ........................................................................................................................73

3.3.2 Ispisivanje teksta ...................................................................................................................................74

3.4 DISASSEMBLER [X]....................................................................................................................................75

3.5 ČITANJE MEMORIJSKOG BLOKA [E] .......................................................................................................76

3.6 ČITANJE I MIJENJANJE MEMORIJSKE LOKACIJE [M]............................................................................76

3.7 PROVJERA SUME [C].................................................................................................................................77

3.8 PUNJENJE MEMORIJSKOG BLOKA [F] ....................................................................................................77

3.9 IZVRŠENJE STROJNOG PROGRAMA [U] ................................................................................................77

3.10 KOPIRANJE DIJELA MEMORIJE [Q]........................................................................................................77

3.11 OPIS VAŽNIJIH POTPROGRAMA U MIKRORAČUNALU "ORAO" .........................................................78

3.11.1 Potprogram za unos znaka s tastature (INCH) ...................................................................................78

3.11.2 Unos znaka s prikazom na ekranu (INCHE) .......................................................................................79

3.11.3 Ispis znaka na ekran (OUTCH) ...........................................................................................................79

3.11.4 Skok u MONITOR bez RESET sekvencije..........................................................................................79

3.11.5 Ispisivanje stringa na ekran (STROUT) ..............................................................................................79

3.11.6 Ulazak u BASIC iz MONITOR-a..........................................................................................................79

3.11.7 Generiranje zvuka ...............................................................................................................................79

3.11.8 Crtanje točke iz MONITOR-a (PLOT) .................................................................................................80

3.11.9 Izvlačenje linije (DRAW)......................................................................................................................80

3.11.10 Crtanje kružnice ................................................................................................................................81

3.11.11 Adrese važnijih potprograma u mikroračunalu "ORAO" ...................................................................81

3.12 RAD S KAZETOFONOM U MONITOR-u ..................................................................................................81

3.12.1 Pospremanje strojnih programa SAVE ...............................................................................................81

3.12.2 Pozivanje strojnih programa LOAD.....................................................................................................81

3.12.3 Katalogiranje strojnih programa LOADC.............................................................................................82

POGLAVLJE 4.......................................................................................................................................................82

4.1 OPIS MNEMONIKA ZA MIKROPROCESOR 6502.....................................................................................82

4.2 NAČINI ADRESIRANJA ZA 6502................................................................................................................82

4.2.1 Izravno adresiranje (Immediate Addressing) ........................................................................................82

4.2.2 Akumulatorsko adresiranje (Accumulator Addressing) .........................................................................82

4.2.3 Relativno adresiranje (Relative Addressing)....................................................................................83

4.2.4 Apsolutno adresiranje (Absolute Addressing).......................................................................................83

4.2.5 Apsolutno indeksno adresiranje (Absolute Indexed Addressing)..........................................................83

4.2.6 Adresiranje nulte stranice (Zero Page Addressing) ..............................................................................83

4.2.7 Uključujuće adresiranje (Implied Addressing).......................................................................................84

4.2.8 Indirektno apsolutno adresiranje (Indirect Absolute Addressing)..........................................................84

4.2.9 Indeksno adresiranje nulte stranice (Zero Page Indexed Addressing) .................................................84

4.2.10 Preindeksno adresiranje (Indexed Indirect Addressing) .....................................................................84

4.2.11 Postindeksno adresiranje (Indirect Indexed Addressing)....................................................................85

5 NAPOMENA .......................................................................................................................................................86

UVOD

U ovom priručniku je opisan postupak povezivanja mikroračunala "ORAO" s pripadajućim perifernim jedinicama

(štampač, kazetofon...), te način programiranja u BASIC-u i miniassembleru. Priručnik je organiziran u pet

dijelova:

 način početnog korištenja

 programiranje u BASIC-u

 opis i korištenje MONITOR-a

 opis načina adresiranja mikroprocesora 6502

 prikaz mnemoničkih instrukcija 6502

Za sve korisnike koji još nisu imali priliku raditi na računalima, preporuča se pažljivo praćenje uvodnog dijela

ovog priručnika, kako bi se izbjegle nepotrebne neugodnosti, koje su posljedica nepravilnog rukovanja.

Mikroračunalo "ORAO" uglavnom je namijenjeno za korištenje u BASIC-u, pa će stoga veći dio priručnika biti

usmjeren na objašnjenje BASIC naredbi, uključujući i načine njihovog korištenja. Za one koje će zanimati

detaljniji rad mikroračunala i mikroprocesora 6502 predviđen je rad u MONITOR-u s mogućnošću korištenja

programiranja u strojnom jeziku.

Zaključno žele autori napomenuti, da ovaj priručnik nije zamišljen kao udžbenik BASIC-a ili ASSEMBLERA, već

samo kao pomagalo prilikom savladavanja osnovne problematike rada na mikroračunalu "ORAO". Za sve one

kojima je sadržaj priručnika suviše skroman, preporučujemo nabavku specijaliziranih knjiga za učenje BASIC-a i

ASSEMBLERA.

POGLAVLJE 1

1.1 PRIKLJUČIVANJE MIKRORAČUNALA "ORAO"

Za vizualno praćenje rada na mikroračunalu "ORAO" predviđeno je korištenje kućnog TV-prijemnika ili video

monitora. Ukoliko koristimo TV-prijemnik, potrebno ga je podesiti na područje oko devetog kanala, a zatim ga

priloženim TV-kablom vezati na antenski izlaz mikroračunala (Slika 1.1-2). Korisnici sa većim zahtjevima mogu

koristiti video monitor, koji se spaja na video izlaz,pri je spomenutim kablom (Slika 1.1-1).

1.priključak za video monitor

2.priključak za TV-prijemnik

3.priključak za kazetofon

4.priključak za štampač (printer)

5.konektor za proširenje

6.RESET tipka

7.prekidač mrežnog napona

8.kabel mrežnog napona

Slika 1.1

Za uključenje računala potrebno je potisnuti prekidač mrežnog napona (Slika 1.1-7) prema gore. Pritiskom na

RESET tipku (Slika 1.1-6) pokreće se mikroračunalo. Na TV-prijemniku (ako je upaljen) pojavit će se na vrhu

ekrana poruka:

* * * ORAO * * *

Razlog mogućeg izostanka slike može biti u nepodešenosti TV-prijemnika. Zbog toga je obično potrebno

naknadno podešavanje slike, dok se ne dobije najpovoljnija oštrina prikazanih znakova. Zvjezdica (*) ispod

poruke i zmigajuća crtica (kursor) označuju da se računalo nalazi u MONITOR-u. Kursor pokazuje mjesto na

ekranu, gdje će se upisati slijedeći znak unesen s tastature.

Mikroračunalo "ORAO" je uglavnom predviđeno za korištenje u BASIC-u, pa će zbog toga biti potrebno kontrolu

računala prebaciti u BASIC. Upišemo li

*BC

i pritisnemo tipku [CR], na ekranu će se pojaviti:

MEMORIJA ? pritisnimo [CR]

DULJINA LINIJE ? pritisnimo [CR]

7167 LOKACIJA

Dodatna objašnjenja u vezi s ispisanim porukama bit će naknadno opisana. Žmigajući kursor ispod "prompta" (])

označuje da je računalo u BASIC-u. Pritiskom na neku tipku dobit ćemo ispis odgovarajućeg znaka na ekranu.

Pritisnemo li tipku A

A pojavit ce se znak A na ekranu. Pritiskom na [CR] računalo ispiše:

? SN GREŠKA

Naime, računalo ne prepoznaje A,niti kao naredbu, niti kao komandu, što rezultira ispisom greške. Unesimo

slijedeći program:

PRINT"SVAKI POČETAK JE TEŽAK" [CR]

Računalo će ispisati

SVAKI POČETAK JE TEŽAK

Primjećujemo da je svaki znak unutar navodnika pravilno izveden i ispisan bez poruke o grešci. Želimo li da

računalo izvede neku računsku operaciju u izravnom izvođenju, upišimo:

PRINT 23*124 [CR] 2852

Dobiveni broj 2852 predstavlja umnožak između brojeva 23 i 124. Za višekratno ispisivanje istog teksta poslužit

ćemo se slijedećim programom;

FOR 1=0 TO 10:PRINT"JA SAM U PETLJI":NEXT I

pritisnimo [CR]

Slijedi ispis na ekranu:

JA SAM U PETLJI

JA SAM u PETLJI

U ovom programu možemo uočiti mogućnost pisanja više naredaba u s time da su naredbe odvojene

dvotočkom (:).

Beskonačno ispisivanje teksta možemo postići vrlo lako

10 PRINT"BBSKONAČMA PETLJA":GOTO 10

Ovaj program je upisan u instrukcijskoj liniji 10. Za izvođenje programa takvog oblika moramo poslije pritiska na

[CR] unijeti naredbu RUN

RUN

Ispisivanje poruke "BESKONAČNA PETLJA" ispunit će ekran. Zaustavljanje izvođenja omogućuje [CTL]C ili tipka

RESET koja vraća kontrolu u MONITOR. Ponovni ulazak u BASIC postižemo s

*BW

To je takozvani vrući start, koji ne uništava postojeći BASIC program prethodno unesen.

Mikroračunalo "ORAO" daje korisniku mogućnost rada u grafici 256x256 (mogućih) točaka na ekranu. U tu

svrhu postoje naredbe u BASIC-u, Koje na jednostavan način omogućavaju crtanje željene slike. Jednostavnim

programom možemo nacrtati dijagonalu na ekranu,

MOV 0,0:DRAW 255,255 [CR]

Želimo li nacrtati samo jednu točku u donjem desnom kutu, dovoljno je upisati

PLOT 255,0 [CR]

1.2 SLOVIŠTE (tastatura)

Slovište na mikroračunalu "ORAO" ima standardni raspored tipki uključivši i znakove ć,č,š,ž,đ. Osim uobičajenih

znakova, Slovište sačinjava i nekoliko specijalnih tipki koje su uočljive na slici 1.2.

Slika 1.2

Primjećujemo da se radi o slijedećim tipkama:

[CR] Return tipka

[CTL] Kontrol tipka

[ ] Šift tipka

Tipku [CR] smo već upoznali prilikom izvođenja prethodnih programa. Prilikom jednostavnog programiranja (bez

brojeva linije BASIC programa), pomoću tipke [CR] izravno izvodimo napisani program.

[CTL] tipka služi za izvođenje nekih specijalnih operacija. Na primjer, istovremeno pritisnimo [CTL] i tipku L.

Rezultat će biti brisanje ekrana. Slijedeća tabela daje popis svih [CTL] postojećih operacija na mikroračunalu

"ORAO":

[CTL] L briše ekran

[CTL] G zvučni signal "beep"

[CTL] F briše tekst od kursora do kraja ekrana

[CTL] H pomiče kursor za jedno mjesto u lijevo

[CTL] K pomiče kursor za jedan redak prema gore

[CTL] I pomiče kursor za jedno mjesto u desno

[CTL] J pomiče kursor za jedan redak prema dolje

[CTL] V zvučni signal "beep" prilikom pritiska na neku tipku

[CTL] E briše tekst od kursora do kraja linije

[CTL] B uključuje štampač (printer)

[CTL] U isključuje štampač

[CTL] D vraća kursor na početak ekrana

[CTL] M vraća kursor na početak reda (carriage return)

[CTL] C prekid izvođenja programa (escape)

Poneke tipke imaju dva znaka. Donji znak ispisuje se izravnim pritiskom na tipku, dok ispis gornjega znaka

dobijemo koristeći tipku šift [ ],

1 ili !

2 ili "

3 ili #

4 ili $

5 ili %

6 ili &

7 ili '

8 ili (

9 ili )

- ili =

: ili * i tako dalje.

Pomicanje kursora možemo izvoditi izravno, bez korištenja [CTL] kodova. U tu svrhu služe četiri tipke smještene

u gornjem desnom kutu slovišta

kursor lijevo [s][u] kursor gore

kursor dolje [v][t] kursor desno

Preostale četiri tipke su tzv. funkcijske tipke.

[PF1] [PF2] [PF3] [PF4]

Pritiskom na [PF1] računalo ispisuje mala slova. Povratak ispisivanja velikih slova postižemo ponovnim

pritiskom na [PF1].

[PF2] služi za startanje štampača (printera)

[PF3] prebacuje ispis znakova u invertiranom obliku

[PF4] je kopi (COPY) tipka

Ukoliko držimo neku tipku pritisnutu dulje vrijeme, ispis znakova će se ponavljati samostalno (autorepeat).

1.3 PRIMJER BASIC PROGRAMA

Pokušajmo napisati program, koji će na ekranu nacrtati funkciju sinus. Za razliku od prethodnih programa, kod

ovoga ćemo svaku instrukcijsku liniju označiti odgovarajućim brojem.

10 FOR 1=0 TO 255

20 Y=100*SIN(I/40)+128

30 PLOT I,Y

40 NEXT

Program ćemo pokrenuti naredbom RUN

RUN [CR]

Na ekranu će se iscrtati funkcija sinus. Detaljniji opis korištenih BASIC naredbi slijedi kasnije. Dobivenu sliku i

program možemo izbrisati pomoću [CTL]L, međutim, naš program se i dalje nalazi u memoriji računala. U to

ćemo se uvjeriti koristeći komandu LIST.

LIST [CR]

Prije uneseni program (bez slike) bit će ispisan na ekranu. Za one koji žele imati nacrtanu sinusnu funkciju više

frekvencije, upišimo

LIST 20

pojavit će se

20 Y=100*SIN(I/40)+128

Tipkom [u] dovedemo kursor u liniju 20 i pritisnemo [PF4] (kopi tipku), što će rezultirati pomicanjem kursora u

desno s istim učinkom, kao da smo posebno pritisnuli tipku slovišta. Pomoću kopi tipke pomičemo kursor dok ne

dođemo do broja 40, koji zamijenimo sa 10, a ostatak linije iskopiramo sa [PF4]. Poslije LIST 20 na ekranu se

mora pojaviti:

20 Y=100*SIN(I/10)+128

Poslije RUN dobit ćemo sliku sinusne funkcije više frekvencije.

Prilikom pisanja programa, moguće je unijeti neki pogrešan znak,npr.:

PRINT"ORAOR"

Vidimo da je jedno slovo R suvišno. Problem rješavamo tipkom za pomicanje kursora u lijevo [s] ili tzv. delit

(DELETE) tipkom. Ispod svakog suvišnog znaka dovedemo kursor (u našem slučaju ispod suvišnog R), i znak u

BASIC instrukciji više ne postoji.

PRINT"ORAOR"

Na mjestu bivšeg "R" upišemo navodnik i ispravka je gotova.

Dakle, koristeći tipke delit (DELETE), kopi (COPY=[PF4]), te tipke za pomicanje kursora, moguće je popravljati

tekst na ekranu,, dok ne dobijemo željeni oblik. Opisana mogućnost popravljanja (editiranja) teksta na ekranu

od izuzetne je važnosti, jer omogućava korisniku da uz jednostavne zahvate popravlja ili mijenja sadržaj bilo

koje instrukcijske linije. Prilikom korištenja grafičkih mogućnosti na mikroračunalu "ORAO", može se dogoditi

slučaj miješanja teksta i grafike. Tako dobivenu "mješavinu" kopi tipka ne prepoznaje, pa na tome mjestu ispiše

"space" (prazno mjesto).

1.4 RAD S KAZETOFONOM

Za trajno pohranjivanje nekog programa koristit ćemo kazetofon (vanjska memorija), naravno uz pretpostavku,

da je povezanost kazetofona sa računalom pravilno izvedena. Korištenjem kazetofona riješit ćemo problem

"skladištenja" velikog broja različitih programa koje ćemo kasnije lako pozvati i ponovno koristiti. Potrebno je

naglasiti, da korištene trake moraju bez bilo kakvih oštećenja, jer će svaka greška na traci biti uzrokom kasnijih

teškoća u radu s pozivanjem prije pospremljenih programa.

Na slici 1.3 je prikazano kako se kazetofon priključuje na mikroračunalo ORAO".

1. na ulaz kazetofona (MIC)

2. masa

3. na izlaz kazetofona (PHONO ili EAR

Slika 1.3

1.4.1 Snimanje programa na traku (SAVE)

Poslije pravilnog povezivanja računala sa kazetofonom, možemo početi sa probnim prijenosom podataka iz

računala na traku. Ukoliko se program za crtanje sinusa još uvijek nalazi u računalu, iskoristit ćemo ga za

"probni rad", prilikom kojega ćemo provjeriti pravilnost spajanja i veličinu nivoa koji je potreban za korektno

snimanje i reprodukciju.

Unesimo:

SAVE"SINUS" [CR]

SNIMANJE ?_ [CR]

Poslije prvog pritiska na [CR] pojavit će se poruka SNIMANJE ?, koja obavještava korisnika neka uključi

kazetofon na SNIMANJE (RECORD TAPE). Slijedeći [CR] prouzrokuje zvuk iz mikroračunala koji označava da

je unos podataka iz računala na traku u toku. Istovremeno se kursor privremeno gubi i pojavljuje se tek kada je

prijenos podataka završen. Sada smo naš program trajno pohranili i moći ćemo ga pozvati s trake kada to

zaželimo u potpuno pravilnom obliku.

1.4.2 Učitavanje programa s trake (LOAD)

Proces pozivanja programa s kazete izvodi se na slijedeći način:

LOAD"SINUS" [CR]

REPRODUKCIJA ? [CR] ,

Naredba LOAD omogućava čitanje programa iz kazetofona u memoriju računala. Poslije te naredbe moramo

upisati ime programa pod navodnim znakovima. To je vrlo važno, jer će tijekom vremena biti na traku snimljeno

mnogo različitih programa pod različitim imenima. Dakle, upisano ime programa kojega želimo učitati,

omogućava računalu da nađe upravo onaj program koji želimo. Poslije prvog [CR] pojavit će se poruka

REPRODUKCIJA ? (PLAY TAPE), koja nam govori da moramo pokrenuti kazetofon. Prilikom traženja željenog

programa računalo će nailaziti na imena nekih drugih programa i njihova imena ispisivati na ekranu, ali ih neće

učitavati. Drugim pritiskom na [CR] gubi se kursor i računalo počinje tražiti zadani program. Pojava prompta i

kursora označava, da je program učitan i spreman za korištenje. Dovoljno je upisati LIST i program će biti

ispisan na ekranu, spreman za izvođenje.

Zaustavljanje procesa "loadanja" moguće je postići pritiskom na tipku [CTL].

1.4.3 Katalogiziranje trake (LOADC)

Tijekom vremena na traku ćemo pospremiti mnogo programa s različitim imenima. Da bi imali pregled o kojim

programima se radi, koristimo naredbu LOADC:

LOADC [CR]

REPRODUKCIJA ? [CR]

TEST 0400 07FE 03FE

SLIKA 6000 7FFH 1FFF

FUNKCIJA SINUS 0400 082A 042A

PETLJA. ASS 1000 102A 002A

POTPROGRAM.ASS 1100 1234 0134

POKUS.BAS 0400 148A 108A

SLIKA.DAT 6000 8000 2000

[CTL]

Ovdje se vidi primjer kataloga trake. U slučaju da želimo zaustaviti daljnje katalogiziranje, dovoljno je pritisnuti

tipku [CTL] koja nas vraća u početno stanje računala.

Upotrebljavajući opisane mogućnosti rada s kazetofonom, korisnici mogu vrlo lako i brzo rukovati sa mnogo

različitih programa. Dodatne mogućnosti korištenja trake bit će naknadno opisane.

1.5 POVEZIVANJE MIKRORAČUNALA SA ŠTAMPAČEM

Na mikroračunalu "ORAO" predviđen je rad sa štampačem (printerom). Na slici 1.4 prikazan je način spajanja

štampača s mikroračunalom.

1.usklađivanje (handshake)

2.ne spaja se

3.masa

4.ne spaja se

5.vrući kraj printera (linija podataka)

Slika 1.4

1.6 NAČIN KORIŠTENJA ŠTAMPAČA

Mikroračunalo "ORAO" je oblikovano tako, da može raditi sa štampačem serijskog prijenosa podataka (riječ je o

serijskom standardu tzv, RS 232 ili V24). Zbog toga je važno poznavati na koju je brzinu prijenosa podešen

priključeni štampač. Uobičajene brzine nogu biti:

300 [bauda] (data frame 8 + 2)

600 [bauda]

1200 [bauda]

2400 [bauda]

4800 [bauda] itd.

Mikroračunalo "ORAO" može raditi s brzinama od 300 do 2400 [bauda]. Određena brzina odabire se

programski,

P0 300 [bauda]

P1 600 [bauda]

P2 1200 [bauda]

P2 2400 [bauda]

Nepravilno unesen podatak o brzini, npr. P6, generirat će:

*NEPRAVILAN UNOS

1.7 PRIMJER PROGRAMIRANJA U STROJNOM JEZIKU

Programiranje a strojnom jeziku izvodivo je pomoću miniassemblera, koji se nalazi u dijelu programske podrške

(SOFTWARE) pod imenom MONITOR. Mogućnost rada u MONITORU dobivamo odmah poslije uključivanja

mikroračunala. Ponekad se može dogoditi, da se poslije uključenja računala ne nalazimo u MONITORU. U tom

slučaju dovoljno je pritisnuti tipku RESET (Slika 1.1-6) i računalo će ispisati:

* * * O R A O * * *

uključujući i žmigajući kursor. Sada je sve spremno za unos našeg jednostavnog programa u strojnom kodu, koji

će ispisati 16 uzastopnih znakova A. Unesimo

*A1000 [CR]

1000 LDA #0A

1002 JSR FFF1

1005 LDX #10

1007 LDA #41

1009 JSR FFF1

100C DEX

100D BNE 1007

100F RTS

1010Q [CR]

Unošenjem znaka Q izlazimo iz miniassemblera ponovo u MONITOR. Međutim, naš strojni program se nalazi u

memoriji računala. Da bi se uvjerili u točnost unosa koristimo se monitorskom naredbom X (disassembler), koja

strojni kod pretvara u lakše razumljiv mnemonički

oblik.

*X 1000 100F [CR]

1000 A9 CA LDA #0A

1002 20 F1 FF JSR FFF1

1005 A2 10 LDX #10

1007 A9 41 LDA #41

1009 20 F1 FF JSR FFF1

100C CA DEX

100F 60 RTS

Lijeva strana disassemblerskog listinga prikazuje strojni kod, kojeg ustvari mikroprocesor 6502 jedino razumije.

Ostaje nam još samo da prijašnji strojni program izvršimo:

*U1000 [CR]

AAAAAAAAAAAAAAAA

Poslije ovog uvodnog dijela, koji je prije svega namijenjen lakšem savladavanju osnovnih problema rada na

računalu, preći ćemo na rješavanje kompleksnijih problema,, koristeći pri tom dvije izuzetne prednosti računala:

- brzinu

- točnost

Možda će prvi koraci u radu s mikroračunalom "ORAO" (ili nekim drugim) biti malo teži, međutim, svakog dana

naučit ćemo nešto novo, ulazeći tako u jedan izuzetan svijet, svijet računala.

POGLAVLJE 2

2.1 OPĆE KARAKTERISTIKE

Mikroračunalo ORAO, osim strojnog koda za mikroprocesor 6502, razumije i program napisan u BASIC-u.

BASIC spada u grupu viših programskih jezika, tj. za njegovo razumijevanje nije potrebno detaljno poznavanje

hardware-ske strukture računala, kao ni znanje programiranja u strojnom jeziku.

Karakteristike:

- aritmetika kliznog zareza

- točnost na 6 znamenki

- opseg između 10E-38 i 10E38

- 72 znaka u jednoj liniji

- Dužina stringova maksimalno 255 znakova

- Pohranjivanje korisničkih programa na audio kazetu

- Mogućnost pozivanja strojnih programa iz BASIC-a

- Grafika 256*256

- Broj programske linije između 1 i/ili 63999

2.1.1. Računanje u BASIC-u

Vrlo često je potrebno saznati rezultat neke računske operacije, a da pri tom ne pišemo program u BASIC-u

nego direktno unesemo željenu računsku operaciju ili izraz.

Primjer 1: Želimo izračunati vrijednost izraza

(7+11)*3.5

Upotrebom naredbe PRINT direktno u liniji napišemo:

PRINT (7+11)*3.5

Nakon pritiska na tipku [CR] na ekranu imamo:

Primjer 2: Želimo u jednoj liniji izračunati više izraza odjednom

PRINT 3*3,3.14159/2,7*7.2+4/5,SQR(2)

U liniji imamo četiri različita izraza odvojena zarezom. Nakon pritiska na tipku [CR], na ekranu će se pojaviti

četiri rezultata:

9 1.5708 51.2 1.41421

Zbog neformatiranog ispisa rezultati nisu pregledno smješteni na ekranu. O formatiranju ispisa bit će govora u

odjeljku 2.7.2.

3*3=9 ;množenje

3.14159/2=1 ;dijeljenje

7*7.2+4/5=51.2 ;aritmetički izraz

SQR(2)=1.41421 ;korjenovanje

Primjer 3: Ispisivanje rezultata i teksta

PRINT"REZULTAT=",3ˆ2 [CR]

REZULTAT= 9

što je rezultat operacije kvadriranja broja 3.

U primjeru 3 smo pokazali da je moguće naredbom PRINT ispisati uz rezultat željene operacije i popratni tekst.

Tekst koji u BASIC-u napišemo pod navodnicima ima posebno ime STRING.

Primjer 4:Želimo na ekranu imati ispisan izraz i rezultat tog izraza

22*3=66

PRINT"22*3=",22*3 [CR]

22*3= 66

U ovom primjeru pod navodnicima imamo isključivo tekst, a iza zareza tek dolazi izraz čiji rezultat tražimo.

Kao zaključak ovog odjeljka upamtimo slijedeće:

- naredbu PRINT direktno koristimo za ispis rezultata računske operacije

- ukoliko imamo više izraza čije rezultate tražimo, izrazi moraju biti odvojeni zarezom

- sve što se u naredbi PRINT nalazi pod navodnicima ispiše se u nepromijenjenom obliku i zove se

STRING

- na kraju unosa komande obavezno pritisnuti [CR]

2.1.2 Varijable

Numeričke varijable mogu biti tipa

X - prvi znak obavezno iz ASCII seta (isključena mala slova te velika Č,C,Đ,Š,Ž)

Y - slovo ili broj ASCII seta

Za STRING varijable važe ista ograničenja uz dodatak znaka $ (dolar) na kraju.

Primjer 1:Unesite u liniji X=7 i pritisnite tipku [CR]

X=7 [CR]

Sada smo simboličkoj varijabli X priredili numeričku vrijednost 7. Da se u to uvjerimo Unesimo ponovo u liniji:

PRINT X [CR]

7 >

čime smo ispisali numerički iznos simboličke varijable X.

Operacija "=" nema u potpunosti isto značenje kao i znak jednakosti u algebarskim izrazima, već ona ovdje

isključivo služi za to da varijabli na lijevoj strani priredi vrijednost varijable ili izraza desne strane.

Pokušajmo sada

X=X+1 [CR] te nakon toga

PRINT X [CR]

što znači,da smo numeričku vrijednost simboličke varijable X uvećali za jedan i ponovo je priredili varijabli X .

Primjer 2: unesite PRINT "X" [CR]

Na ekranu se pojavilo X !?

ZAKLJUČAK: "X" je STRING varijabla, a X je numerička varijabla, kao što smo već rekli u odjeljku 2.1.1

Primjer 3:

Unesite

X$="X="

te nakon toga

PRINT X$,X

Na ekranu sada imamo:

X= 8

jer je posljednja vrijednost varijable X ostala 8.

Istim postupkom, za vježbu, izvedimo primjer 4 iz prethodnog odjeljka:

X$="22*3=" [CR]

X=22*3 [CR]

PRINT X$,X [CR]

22*3= 66

2.1.3 Planiranje programa:

Prvi korak prilikom pisanja programa, koji će eventualno biti kodiran u BASIC-u ili ASSEMBLBR-u, je apstrakcija

problema koji želimo riješiti.

Drugim riječima, problem treba tako pripremiti da ga računalo može obraditi nizom svojih osnovnih naredbi.

Apstrakcija problema obično se izvodi na dva načina:

- opisno

- dijagramom toka (flow chart)

Primjer 1: Načinite apstrakciju problema koju ćemo koristiti za ispis prvih 100 brojeva od 0-99.

OPISNO

KORAK1: postavi varijablu N na nulu

KORAK2: ispiši N

KORAK3: uvećaj varijablu N za jedan

KORAK4: da li je varijabla N veća od 99?

 ako nije, idi na KORAK2:

 ako je, idi na KORAK5:

KORAK5: kraj (prekid izvođenja)

DIJAGRAM TOKA

Dijagram toka nam omogućava grafičku apstrakciju željenog problema,a pri tom se koriste standardni simboli

koji odgovaraju pojedinoj operaciji sl.1.2

Simbole povezujemo strelicama, čiji smjer označava tok pojedinih informacija iz bloka u blok.

- definiranje početka i kraja problema (dolazi na

početku i na kraju)

- ulazno / izlazne operacije

- definiranje procesa u problemu

- simbol odluke

- veznik

- bušena traka

- bušena kartica

Slika 1.2

Grafički simboli za crtanje blok dijagrama

Nacrtajmo sada dijagram toka za problem ispisa 100 brojeva

Slika 2.2

Dijagram toka za ispis 100 brojeva

2.1.4 Pisanje izvornog programa u BASIC-u

Pisanje programa u jeziku koje računalo razumije najčešće se u literaturi naziva PROGRAMIRANJE, što nije

pravilno, jer se pojam PROGRAMIRANJE odnosi isključivo na apstrakciju problema koji želimo riješiti

računalom.

Problem svodimo na kreiranje ALGORITMA, tj. postupka ili ključa koji će nas najkraćim putem dovesti do

željenog rješenja. Stoga pisanje programa u BASIC-u i/ili nekom drugom programskom jeziku nije programiranje

već KODIRANJE programa koji je izražen u hipotetičkom obliku (opisno, dijagram toka itd.) .

Primjer 1: Kodirajmo u BASIC-u program iz prethodnog odjeljka za ispis 100 brojeva.

Program kodiran u BASIC-u sastoji se od programskih linija koje sadrže osnovne naredbe.

Svaka programska linija mora obavezno biti numerirana brojem između 1 i 63999, dok svaka slijedeća

programska linija mora imati redni broj veći od prethodne. Program kodiran u BASIC-u MIKRORAČUNALO

"ORAO" interpretira sekvencijalno od linije s manjim rednim brojem prema liniji s većim rednim brojem, ukoliko

programska linija ne sadržava instrukcije grananja koje skreću izvođenje programa.

Prvo unesimo direktno u liniji (bez rednog broja):

LIST [CR]

Ukoliko se na ekranu pojavi znak > u slijedećoj liniji, znači da u tekstualnom prostoru računala nema nikakvog

programa.

Ukoliko dođe do ispisivanja (listanja) teksta na ekran, pa tek nakon toga znak > tada ponovo direktno u liniji

unesite

NEW [CR]

Čime ćete obrisati tekstualni prostor predviđen za BASIC programe i na taj način omogućiti pisanje novog

programa.

Vratimo se konačno na naš primjer:

N=0

ISPIŠI N

N=N+1

N>99

STOP

START

10 N=0

20 PRINT N

30 N=N+1

40 IF N>99 THEN END

50 GOTO 20

Napisani program će računalo početi izvoditi kad direktno u liniji napišemo:

RUN [CR]

što znači IZVRŠI,

Rješenje našeg problema je na ekranu, tj. imat ćemo slijedeći ispis:

2.1.5 Mijenjanje izvornog programa

Izvorni program je potrebno često mijenjati bilo zato, jer smo prilikom pisanja napravili grešku, tj. pogrešno

unesli neku od naredbi, ili želimo isti program koristiti za rješenje još nekog srodnog problema, ali prethodno

moramo dodati neke izmjene.

Kako ne bismo zbog toga ponovo pisali novi program, koristeći neke od tipki sa tastature, modificirat ćemo

postojeći program.Takav postupak naziva se uređivanje programa na ekranu ("screen editing").

Koristimo tipke za pomak kursora: [s], [u], [v], [t] i tipku [PF4]. Smjer strelice na tipki označuje smjer pomaka

kursora. Tipka [PF4] ima funkciju kopiranja teksta ispod kursora, Potpuni opis navedenih tipki je dan u odjeljku

koji opisuje tastaturu.

Navedimo na kraju primjer korištenja "editorskih" tipki.

Primjer 1: Unesimo prvo program za crtanje sinusoide

10 PI=3.14 159

20 K=2*PI/256

30 FOR X=0 TO 255

40 Y=127+l 00* SIN(K*X)

50 PLOTX,Y

60 NBXT X

70 END

Program ponovo izvršimo tako da direktno u liniji unesemo

RUN [CR]

Na ekranu če se pojaviti jedna perioda sinusoide amplitude 100, a ujedno će se na ekranu nalaziti još i

tekstualni dio programa.

Sada bismo željeli da na ekranu bude ista sinusoida, ali da nema tekstualnog djela, odnosno našeg programa.

Drugim riječima, moramo u programu navesti prethodno brisanje ekrana, a tek onda crtanje.

To postižemo tako da između 20 i 30 programske linije umetnemo (insertiramo) naredbu za brisanje ekrana.

Unesimo:

25 PRINT CHR$(12) [CR] na kraju

i sada ponovo izvršimo program. Na ekranu sada imamo samo graf funkcije.

Sljedeća promjena koju želimo je da nam se nacrta ista funkcija, ali dvije periode, te amplitudom 50.

Unesimo prvo direktno (bez programa), u liniji [CTL] i [L] istovremeno čim obrišemo ekran te nakon toga

LIST [CR]

Za dvije periode moramo mijenjati sadržaj linije 20 tj. umjesto

20 K=2*PI/256

mora biti

20 K=2*PI/128

Postupak izmjena je slijedeći :

 tipkom [u] pomaknemo kursor do linije 20

 tipkom [PF4] iskopiramo kompletan sadržaj linije do 256

 sada se kursor nalazi ispod brojke 2

 unesemo umjesto 256, 128 i pritisnemo na tipku [CR]

 za promjenu amplitude moramo u liniji 40 faktor 100 promijeniti u 50

 tipkom [v] pomaknemo kursor do linije 40

 iskopirajmo kompletan sadržaj linije do 100

 kursor se sada nalazi ispod brojke 1

 umjesto 1 Unesimo [SP] (razmaknica)

 umjesto 0 Unesimo 5

 tipkom [PF4] iskopiramo sve do kraja linije i pritisnemo tipku [CR]

Sada ponovo obrišemo ekran [CTL] i [L] istovremeno, te nakon toga

LIST [CR]

Opažamo da naš program sadrži sve izmjene.

Nakon izvršenja programa na ekranu imamo novi graf funkcije sa traženim izmjenama.

2.2 ULAZNO/IZLAZNE naredbe

ULAZNO/IZLAZNE naredbe služe za kontrolu toka podataka između mikroračunala ORAO i ulazno/izlaznih

jedinica.

U osnovnom obliku mikroračunalo ORAO ima za ulaznu jedinicu tastaturu, a kao izlaznu jedinicu prikaz na TV

ekranu ili TV monitoru.

2.2.1 INPUT naredba

INPUT naredba omogućava unos podataka sa tastature pod programskom kontrolom.

Primjer 1:

10 INPUT X

znači unesi jednu numeričku varijablu i priredi je simboličkoj varijabli X

20 INPUT X$

znači unesi jednu string varijablu i priredi je simboličkoj varijabli X$

Nakon što je računalo interpretiralo naredbu INPUT, na ekranu se pojavi znak ? što znači da korisnik može

unijeti podatak (na kraju obavezno pritisnuti tipku [CR]).

Ukoliko se prilikom upisa pojavila greška mikroračunalo odgovara sljedećim ispisom na ekranu:

? PONOVI UPIS

te u novu liniju postavlja znak ?.

Primjer 2 pokazuje istovremeni unos numeričkih i string varijabli.

Svaka varijabla u INPUT naredbi mora biti od druge odvojena zarezom.

Primjer 2:

10 INPUT X,X,Z,A$ višestruki unos podataka

20 INPUT"UNESI VRJEDNOST";X ispis poruke prije unosa

2.2.2 DATA i READ naredbe

Naredbe DATA i READ se koriste uvijek zajedno, da bi se izvršilo priređivanje vrijednosti pojedinim varijablama

(znak "=" služi za istu svrhu).

Naredba READ priređuje sekvencijalno varijablama iz polja argumenta vrijednosti specificirane u polju

argumenta DATA naredbe.

Podaci u polju argumenta DATA naredbe moraju biti odvojeni zarezom.

Primjer 1:

10 DATA 1,2,3,4,5

20 READ A,B,C,D,E

ekvivalentan niz operacija je

10 A=1

20 B=2

30 C=3

40 D=4

50 E=5

Primjer 2:

10 DATA 1,2,ORAO,MIKRORAČUNALO,7

20 READ A,B,C$,D$,C

ekvivalentan niz operacija je

10 A=1

20 S=2

30 C$="ORAO"

40 D$="MIKRORAĆUNALO"

50 C=7

2.2.3 RESTORE naredba

Vraća podatkovnu kazaljku na prvi argument DATA naredbe

Primjer 1:

10 DATA 1,2,3,4,5,6

20 READ A,B,C

30 RESTORE

40 READ D,E,F

50 RESTORE

60 READ G,H

Ekvivalentan niz operacija je

10 A=1

20 B=2

30 C=3

40 D=1

50 E=2

60 F=3

70 G=1

80 H=2

2.2.4 PRINT naredba

PRINT naredba omogućava korisniku da pod kontrolom BASIC programa i/ili direktno u liniji ispiše vrijednost

željene varijable na ekran.

O naredbi PRINT je već bilo govora u odjeljcima 2.1.1 i 2.1.2, pa sada više nećemo navoditi primjere.

Kao specifičnost ovog BASIC-a navedimo da umjesto naredbe PRINT možemo koristiti znak ?.

Primjer 1:

10?"UPiTNIK ZAMJENJUJE PRINT NAREDBU"

RUN [CR]

UPITNIK ZAMJENJUJE NAREDBU PRINT

> LIST [CR]

10 PRINT"UPITNIK ZAMJENJUJE NAREDBU PRINT"

Primjer 2: Razmotrimo još slijedeća dva programa

10?"MIKRORAĆUNALO";

20?"ORAO"

odnosno

10?"MIKRORAĆUNALO"

20?"ORAO"

Nakon izvođenja prvog primjera imamo na ekranu ispis:

MIKRORAČUNALO ORAO

a nakon drugog

MIKRORAČUNALO

ORAO

Znak ";" na kraju PRINT naredbe nam nastavlja slijedeći ispis u istoj liniji, dok PRINT bez ";" na kraju automatski

generira ispis u novom retku.

2.3 PETLJE I POTPROGRAMI

Primjer petlje smo upoznali več u odjeljku 2.1.3, tj. 100 puta smo ponavljali operaciju /ISPIŠI N/, /UVEĆAJ N ZA

JEDAN/, te testirali konačni uvjet /DA LI JE N>99/.

U primjeru 1 iz odjeljka 2.1.4 problem iste petlje kodirali smo u BASIC-u.

BASIC mikroračunala ORAO omogućava kodiranje petlje uz automatsko ispitivanje konačnog uvjeta.

2.3.1 FOR...NEXT naredbe

Naredbe FOR i NEXT koriste se zajedno da oi se osnovala programska petlja.

Petlja omogućava izvršenje jedne ili više naredbi određeni broj puta.

FOR naredba sastoji se iz tri dijela: FOR,TO i STEP

- FOR dio inicijalno postavlja početni iznos varijable s kojim će se petlja početi izvoditi

- TO dio specificira konačni iznos varijable s kojim će petlja biti završena

- STEP dio definira korak povećavanja varijable prilikom opetovanja (iteracije)

Sve naredbe koje se nalaze unutar petlje izvršavaju se toliko puta kolike i petlja.

Ako ne definiramo vrijednost za STEP, korak iteracije će biti automatski jedan.

NEXT naredba dolazi na kraj petlje i njome se petlja zatvara.

Dozvoljena je upotreba petlje unutar petlje, ali se one ne smiju preklapati (Primjer 1).

Petlje koje završavaju na istom mjestu mogu biti zatvorene jednom NEXT naredbom npr.

NEXT I,J

Primjer 1: Ispis brojeva od 0 do 99

10 FOR N=0 TO 99

20 PRINT N

30 NEXT N

Primjer 2: Nedozvoljena upotreba FOR...NEXT petlje:

100 FOR X=7 TO 20

200 PRINT X

210 FOR Y=0.25 TO 2.5

220 NEXT X

230 PRINT Y

240 NEXT Y

Primjer 3: Petlje koje završavaju na istom mjestu:

10 FOR I=0 TO 10 STEP 2

20 FOR J=0 TO 20 STEP 4

30 PRINT I,J

40 NEXT J,I

liniju 40 možemo još napisati:

40 NEXT J:NEXT I

ili samo

40 NEXT:NEXT

Primjer 4: Početni iznos varijable, konačni iznos varijable i korak mogu, također, biti varijable čiji će iznos biti

izračunat unutar programa ili definiran naredbom INPUT:

10 INPUT X, Y,Z

20 FOR I=X TO Y STEP Z

30 PRINT 1, 1ˆ2

40 NEXT

RUN

?10,100,2

10 100

12 144

. .

100 10000

Primjer 5: Izračunavanje faktorijela

10 INPUT"N=";N

15 FA=1

20 IF N=0 THEN 60

30 FOR X=N TO 1 STEP -1

40 FA=FA*X

50 NEXT X

60 PRINT"N!=";FA

70 END

RUN

N = ? 3 [CR]

N!= 6

2.3.2 GOTO naredba

Naredba kojom se izvođenje programa bezuvjetno skreće na specificiranu liniju .

Nakon toga program se dalje ponovo izvodi sekvencijalno od linije na koju je skrenut GOTO naredbom.

Primjer 1:

100?"mikroračunalo";

200 GOTO 300

250 A=2:B=3:C=A+B

300?"ORAO"

310?"PEL VARAŽDIN"

320?"LINIJA 250 NEĆE BITI IZVRŠENA"

RUN

mikroračunalo ORAO

PEL VARAŽDIN

LINIJA 250 NEĆE BITI IZVRŠENA

2.3.3 GOSUB i RETURN naredbe

Unutar programa često se pojavljuje zahtjev za izvršenje istog zadatka u različitim dijelovima programa.

Svaki takav zadatak tada definiramo kao neovisnu cjelinu programa koja može biti testirana i izvođena odvojeno

od tzv. GLAVNOG DJELA, a nazivamo je SUBRUTINA ili POTPROGRAM.

Svaki POTPROGRAM mora biti zaključen naredbom RETURN, kako bi se kontrola izvođenja ponovo vratila

GLAVNOM DIJELU.

Primjer korištenja GOSUB...RETURN naredbi je opisan u odjeljku 2.3.4

2.3.4 REM naredba

REM naredba omogućava pisanje korisnikovog komentara u program. Preporučuje se što češće korištenje

naredbe REM unutar programa, zbog veće preglednosti i razumljivosti programa.

Primjer 1: Korištenje potprograma

Želimo nacrtati tri sinus funkcije:

1. amplituda 100 bez faznog pomaka s obzirom na ishodište

2. amplituta 50 i fazni pomak pi/4 radijana

3. amplituda 80 i fazni pomak pi/3 radijana

10 REM*

20 REM* GLAVNO TJELO PROGRAMA

30 REM*

35 REM

40 PI=3.141593

50 K=2*PI/256

60 FOR X=0 TO 255

65 REM

66 REM prva funkcija

67 REM

80 A=100:FI=0:GOSUB 1000

90 REM

92 REM druga funkcija

95 REM

100 A=50:FI=PI/4:GOSUB 1000

130 REM

135 REM treča funkcija

138 REM

140 A=80:FI=PI/3:GOSUB 1000

150 NEXT X

160 END:REM* KRAJ GLAVNOG TJELA

1000 REM *

1100 REM * potprogram za računanje

1200 REM * i crtanje točke

1300 REM *

1400 Y=128+A*SIN(K*X+FI)

1500 PLOTX,Y

1600 RETURN:REM* kraj potprograma

RUN

Slika 3.2

Kao zaključak navedimo dvije važne značajke SUBRUTINA:

1. Dijeljenje programa u module koji mogu biti testirani i izvođeni odvojeno od glavnog dijela, čime se

povećava razumljivost i preglednost programa

2. Omogućavaju da se isti dio programa koristi za slične i/ili srodne probleme, a da se za svaki problem ne

piše poseban program

2.3.5 ON naredba

Koristi se u kombinaciji sa naredbama GOTO i GOSUB, čime se omogućava razgranjivanje programa iz jednog

mjesta na više.

Sintaksa ON naredbe je:

ON I GOTO 100,200,300

ako je 1=1 izvodi se GOTO100

ako je 1=2 izvodi se GOTO200

ako je 1=3 izvodi se GOTO300

Primjer 1: Upotreba ON naredbe

10 INPUT L

20 ON I GOTO 50,60,70

30 END

50 PRINT"PRVI SKOK":END

60 PRINT"DRUGI SKOK":END

70 PRINT"TREĆI SKOK":END

Ako je I veći od broja navedenih skokova, izvršava se prva slijedeća linija nakon ON...GOTO/GOSUB naredbe.

Ako I ima negativnu vrijednost, korisnik će primiti od računala poruku da se pojavila greška.

2.3.6 IF...THEN naredba

Naredba IF se koristi da bi se kontrola izvršavanja programa prebacila na drugi dio iz glavnog toka, ako je

ispunjen određeni uvjet.

Naredba IF se koristi u kombinaciji sa slijedećim operatorima:

1. = ; jednako

2. <> ; različito

3. < ; manje

4. > ; veće

5. <= ; manje ili jednako

6. >= ; veće ili jednako

Navedene operatore nazivamo operatori relacije ili odnosa. Sintaksa naredba IF je slijedeća:

IF xxx THEN yyy

Ukoliko je operacija ili izraz xxx istinit, tada se izvršava naredba yyy, a ukoliko je neistinit, tada se izvršava

naredba u prvoj slijedećoj liniji nakon linije s IF naredbom.

Primjer 1: Upotreba IF naredbe

10 INPUT A,B

20 IF A>B+4 THEN 50

30 IF A=3 THEN PRINT"TROJKA":END

40 IF A>B THEN PRINTA,B:END

50 PRINT(B-4)

Primjer 2: Pogađanje brojeva

10 PRINT CHR$(12)

20 PRINT" POGAĐANJE BROJEVA "

40 Y=INT(100*RND(7))

50 FOR 1=1 TO 10

60 INPUT X

70 IF X<Y THEN PRINT"PREMALI JE":GOTO100

80 IF X>Y THEN PRINT"PREVELIKI JE":GOTO100

83 PRINT

85 PRINT"BRAVO POGODILI STE U";I;"-om POKUŠAJU":GOTO190

100 NEXT I

120 PRINT:PRINT"NAŽALOST OVAJ PUT NISTE USPJELI"

190 PRINT

200 INPUT"ŽELITE LI JOŠ (DA/NE)";A$

220 IF A$="DA" THEN 10

230 END

2.4 POLJA PODATAKA

Polje podataka u BASIC-u za mikroračunalo ORAO definiramo na slijedeći način:

X(I) ; jednodimenzionalno polje

X(I,J) ; dvodimenzionalno polje

X(I,J,K) ; trodimenzionalno polje

gdje su I,J,K indeksi polja, koji terminiraju određeni element polja za I,J,K=0,l ... (n-1), npr.:

X(3) predstavlja 4-ti element polja

X(l,2) predstavlja element dvodimenzionalnog polja koji je smješten u prvom retku odn. drugom stupcu (vidi

Primjer 1 ovog odjeljka)

Opažamo da svako polje ima svoju dimenziju, kojom je ujedno i definiran broj elemenata u polju.

Npr. X(3,4,2) je polje dimenzije 3 koje ima ukupno: (3+1)x(4+1)x(2+1)=60 elemenata.

POLJE DAKLE PREDSTAVLJA SKUP INDEKSIRANIH VARIJABLI KOJE NAZIVAMO ELEMENTI POLJA.

ELEMENT polja je predstavljen imenom polja i jednim ili više indeksa u zagradi.

Elementi polja mogu biti numeričke i/ili string varijable, što specificiramo za potonje znakom $ u imenu npr.:

X(i) ; i-ti element polja numeričkih varijabli

X$(i) ; i-ti element polja string varijabli

Primjer 1:

a. Formiranje jednodimenzionalnog polja

x(i) za i=0,1...9

x(0)

x(1)

x(2)

x(8)

x(9)

b. Formiranje dvodimenzionalnog polja x(i,j) za i=0,1,2 te j=0,1,2,3

Vidimo da dvodimenzionalno polje formiramo prema "brže" rastućem indeksu "i" i "sporije" rastućem indeksu "j".

c. Formiranje trodimenzionalnog polja x(i,j,k) za i=0,1,2 ; j=0,1,2 ; k=0,1,2

x(0,0,0) x(0,1,0) x(0,2,0)

x(1,0,0) x(1,1,0) x(1,2,0)

x(2,0,0) x(2,1,0) x(2,2,0)

x(0,0,1) x(0,1,1) x(0,2,1)

x(1,0,1) x(1,1,1) x(1,2,1)

x(2,0,1) x(2,1,1) x(2,2,1)

x(0,0,2) x(0,1,2) x(0,2,2)

x(1,0,2) x(1,1,2) x(1,2,2)

x(2,0,2) x(2,1,2) x(2,2,2)

2.4.1 DIM naredba

DIM naredbom deklariramo dimenziju polja,odnosno u memoriji rezerviramo prostor za željeno polje, te ujedno

sve elemente polja postavimo na nulu.

Primjer 1:

10 DIM X(10),X2(23,12),X4$(5)

rezerviramo (10+1) elemenata za polje X,(23+1)x(12+1) za polje X2 i (5+1) elemenata za polje X4$

Vratimo se sada na primjer 1 iz odjeljka 2.2.2 Primjer 2:

10 DATA 1,2,3,4,5

20 READ A,B,C,D,E

umjesto da koristimo pet numeričkih varijabli, formirajmo jednodimenzionalno polje od 5 elemenata i priredimo

elementima polja vrijednosti iz polja argumenta DATA naredbe:

10 DIM X(4):REM rezerviramo mjesto za 5 elemenata

20 FOR 1=0 TO 4:REM formiramo indeks pomoću petlje

30 READ X(I):REM upisivanje podataka u polje

40 NEXT I

50 DATA 1,2,3,4,5

Da bi provjerili pravilnost priređivanja vrijednosti pojedinim elementima, izvedimo slijedeće:

direktno u liniji napišimo

PRINT X(0),X(1),X(2),X(3),X(4) [CR]

dobivamo slijedeći ispis

1 2 3 4 5

x(0,0) x(0,1) x(0,2) x(0,3)

x(1,0) x(0,2) x(1,2) x(1,3)

x(2,0) x(0,3) x(2,2) x(2,3)

što je potvrda pravilnosti priređivanja.

2.4.2 Pisanje podataka u polje

Na prijašnjem primjeru smo naredbama READ i DATA pokazali mogućnost upisivanja podataka u polje.

Pokažimo još slijedećim primjerom upisivanje podataka u polja pomoću naraedbe INPUT, te matematičkom

funkcijom sinus.

Primjer 1:

10 DIM X(5),Y(255),Z(5)

20 PI=3.141593:K=2*PI/256

30 FOR 1=0 TO 255

40 IF I]=6 THEN 90

50 READ X(I):INPUT Z(I)

90 Y(I)=100*SIN(K*I)+128

100 NEXT I

110 DATA 0,1,2,3,4,5

Navedenim primjerima smo pokazali kako pojedinom elementu polja priredimo numeričku vrijednost. Potreba za

formiranjem polja pojavljuje se čim imamo skup srodnih vrijednosti koje želimo preparirati za daljnju obradu.

2.4.3 Čitanje podataka iz polja

Poljem formiran skup srodnih podataka možemo sada koristiti pri daljnjoj obradi:

- numeričkih analiza

- statističkih obrada itd.

Vidimo da se pojavljuje zahtjev, da elementima ulaznog polja priredimo elemente novog polja (izlazno polje),ili

da na temelju podataka ulaznog polja odredimo značajke polja (srednja vrijednost elemenata, standardna

devijacija, maksimalna vrijednost elemenata itd.) ili, što je često slučaj, odredimo sortiranje elemenata po nekom

ključu. Već smo rekli da je element polja jednoznačno definiran:

- imenom polja

- indeksom

Drugim riječima, podatak iz polja pročitamo tako, da formiramo varijablu koja nosi ime polja, a indeksom

specificiramo željeni element.

Primjer 1: Suma dvaju elemenata polja:

100X1=X(4)+X(7)

110PRINT X1

Primjer 2: Srednja vrijednost elemenata polja

Polazimo od matematičke definicije srednje vrijednosti

() ()

).....(*)/1(.....

/1 110110

−−

−

++=++== ∑nn

XXXnXXX

XinXsr

U memoriji računala već imamo polje X(I) koje sadrži 100 elemenata.

Program koji izračunava srednju vrijednost je:

90 N=100

100 S=0:REM početna parcijalna suma

110 FOR 1=0 TO 99

120 S=S+X(I):REM nova parcijalna suma

130 NEXT I

140 SV=S/N :REM srednja vrijednost

150 PRINT"SREDNJA VRIJEDNOST=";SV

Primjer 3: Generiranje histograma

Program formira ulazno polje "X" koje sadrži 185 slučajnih brojeva između 0 i 36. Praktično simuliramo 185

"bacanja" na ruletu.

Na temelju elemenata ulaznog polja, program generira izlazno polje "Y", čiji elementi predstavljaju učestalost

ponavljanja pojedinih brojeva kroz 185 bacanja.

Broj, čiju učestalost tražimo jednostavno je specificiran indeksom izlaznog polja, npr. Y(7) sadrži učestalost

"sedmice" u nizu od 185 bacanja. Program obuhvaća i crtanje histograma pomoću grafičkih naredbi, kojih je

način korištenja opisan u poglavlju 2.11. Za generiranje slučajnih brojeva koristimo funkciju RND(X) o kojoj će

biti govora u odjeljku 2.7.2 .

LIST

10 REM:

20 REM: HISTOGRAM

30 REM:

35 PRINTCHR$[(12)

40 DIMX(184):REM ULAZNI PODACI

45 DIMY(36):REM IZLAZNI PODACI

46 A=0

48 PRINT"GENERIRANJE ULAZNE TABELE*

50 F0RI=0TO184

60 X(I) = INT(37*RND(7))

70 NEXTI

74 PRINT“GENERIRANJE HISTOGRAMA“

75 REM:

76 REM: GENERIRANJE HISTOGRAMA

77 REM:

78 PRINT

80 F0RJ=0TO36

70 FORI=0TO184

100 IFX(I)=JTHENA=A+1

110 NEXT I

115 Y(J)=A:A=0

120 NEXT J

125 GOSUB1000

127 PRINTCHR$(4);TAB(10)"HIST0GRAM"

130 END

1000 REM:

1100 REM: CRTANJE

1200 REM:

1230 PRINTCHR$(12);CHR*(4)

1260 GOSUB2000

1300 FORI=0TO36

1400 MOV5*I+53,0

1500 DRAW5*I+53,Y(I)*16

1600 NEXT I

1700 RETURN

2000 REM:

2100 REM: SKALA

2200 REM:

2250 GOSUB3000

2300 FORY=0TO210STEP16

2400 MOV30,Y:DRAW32,Y

2450 MOW 253,Y:DRAW255,Y

2500 NEXT Y

2600 RETURN

3000 FORX=0TO31

3100 PRINT:NEXT

3200 FORX=0TO13

3300 PRINTX;CHR$(11);CHR$(11);CHR$(11)

3400 NEXT:RETURN

Slika 4.2 HISTOGRAM

Primjer 4: Sortiranje brojeva po veličini

Algoritam, prema kojem se sortiranje provodi, u literaturi je poznat pod imenom "BUBBLE SORT".

Dijagram toka je prikazan na slici 6.2., dok je mehanizam sortiranja po navedenom algoritmu prikazan na slici

5.2..

I=1

5 5 5

I+1=2

3 I=2

3 4

4 I+2=3

4 I=3

6 6 I+1=4

5>3 3<4 3<6

NEMA ZAMJENE ZAMJENA ZAMJENA

I=1

5 5 5

I+1=2

4 I=2

4 6

6 I+2=3

6 I=3

3 3 I+1=4

5>4 4<6 4>3

NEMA ZAMJENE ZAMJENA NEMA ZAMJENE

I=1

5 6 6

I+1=2

6 I=2

5 5

4 I+2=3

4 I=3

3 3 I+1=4

5<6 5>4 4>3

ZAMJENA NEMA ZAMJENE NEMA ZAMJENE

Slika 5.2. BUBBLE SORT mehanizam

Vidimo daše princip sortiranja bazira na zamjeni mjesta broja sljedbenika s prethodnikom, ukoliko je sljedbenik

veći. Drugim riječima, brojevi koji su u polju veći, kao "mjehurići" putuju prema vrhu tabele, zato je i takav način

sortiranja dobio ime BUBBLE SORT, jer riječ "bubble" na engleskom znači mjehurić.

Opažamo da, osim indeksa I koji nam služi kao kazaljka elementa polja, imamo još jednu varijablu EX koja nam

daje kriterij odluke.

Na početku sortiranja je EX=0 koji odmah pri prvoj zamjeni poprima vrijednost "1" i zadržava je sve dok kazaljka

ne dostigne dno tabele. Ukoliko je EX=1, tada postupak ponavljamo tako dugo dok EX ne postane "0" i kazaljka

istovremeno pokazuje na dno tabele.

Zamjenu dvaju elemenata u polju provedemo uz pomoć još jedne varijable T.

KORAK1: T=X(I-1) ;X(I-1) spremamo na T

KORAK2: X(I-1)=X(I) ;X(I) spremamo na X(I-1)

KORAK3: X(I)=T ;T VRATIMO NA X(I)

KORAK4: kraj

START

I=0

EX=0

X(I+1)>X(I)

EX=1

X(I+1)↔X(I) I=I+1

END

I=END I

EX=0

Slika 6.2 Dijagram toka BUBBLE SORT-a

10 REM:

20 REM: BUBBLE SORT

30 REM:

40 PRINTCHR*(12)

50 T=0

60 INPUT"KOLIKO BROJEVA ŽELITE SORTIRATI";N

65 PRINT

68 DIMX(N)

70 REM:

72 REM: UNOS PODATAKA

74 REM:

76 FORI=0TON-1

78 PRINTI+1;:INPUTX(I)

79 NEXT I

80 REM:

90 REM: POČETAK SORTIRANJA

95 REM:

100 EX=0

110 FORI=0TON-1

120 IF X(I + 1)>X(I)THENGOSUB500

130 NEXT i

140 IFEX<>0THEN100

145 GOSUB600

150 END

500 REM:

510 REM: ZAMJENA

520 REM:

540 EX=1

550 T=X(I):X(I)=X(I+1):X(I+1)=T

560 RETURN

600 REM:

610 REM: POTPROGRAM ZA ISPIS

620 REM:

625 PRINT:PRINT

650 FORI=0TON-1

660 PRINTI+1;". ";X(I)

670 NEXT I

680 RETURN

RUN KOLIKO BROJEVA ŽELITE SORTIRATI? 8

1 ? 123.456

2 ? 3456,45

3 ? 23

4 ? 678.345

5 ? 12.9090

6 ? 453

7 ? 22234

8 ? .034

1 . 22234

2 . 3456.45

3 . 678.345

4 . 453

5 . 123.456

6 . 23

7 . 12.909

8 . .034

2.5 STRINGOVI

Pojam STRING-a smo već upoznali u odjeljku 2.1.1,tj. rekli smo da je STRING niz znakova koji mogu biti:

- slova

- brojevi

- znakovi interpunkcija

a nalaze se pod znakovima navodnika.

Stringovi jedino ne mogu biti kontrolni znakovi npr. "[CTL][L]","[CR]" itd.

String može biti uključen u kontekstu naredbi PRINT ili INPUT dok string varijable moraju obavezno na kraju

sadržavati znak "$". Stringovi mogu, također, biti elementi polja i tada ime polja mora također sadržavati znak

"$".

Znak "$", dakle, predstavlja identifikacijski znak za stringove, odnosno string operator.

Stringove možemo uspoređivati u smislu određivanja njihove jednakosti.

Primjer 1: Uspoređivanje stringova

10 A$ = "LIJEPO":B$ = "LIJEPO"

20 C$ = "RIJETKO":D$ = "ISTI SU"

30 IF A$=B$ THEN PRINT D$

40 IF A$=C$ THEN PRINT D$

50 PRINT"RAZLIČITI SU ! "

Primjer 2: Zbrajanje stringova

10 READ A$,B$,C$,D$,E$,F$,G$

20 S1$=A$+" "+B$+" "+F$+" "+G$

30 S2$=A$+" "+B$+" "+C$+" "+D$+" "+E$

40 PRINTS1$:PRINTS2$

50 END

90 DATA SVAKI,POČETAK,IMA,SVOJE

95 DATA ČARI,JE,TEŽAK

U slijedećim odjeljcima su opisane daljnje moguće operacije sa stringovima pomoću tzv. string funkcija.

2.5.1 ASC funkcija

Funkcijom ASC(X$) priredimo nekoj numeričkoj varijabli decimalnu vrijednost prvog znaka u stringu koja

odgovara YU (ASCII) kodu.

Primjer 1:

10 D=ASC("?")

20 E=ASC("A")

30 X$="ORAO":X=ASC(X$)

40 PRINT D;E;X

RUN

63 65 79

Vrijednosti kodova za pojedine znakove dane su u tablici YU (ASCII) kodova na kraju priručnika.

2.5.2 CHR$ funkcija

Funkcija CHR$(X) pretvara decimalnu vrijednost YU (ASCII) koda u alfanumerički znak, odnosno tvori string od

jednog karaktera.

CHR$(X) funkcija ja dakle inverzna funkcija od ASC(X$) funkcije.

Primjer 1:

10 PRINT CHR$(63);CHR$(65);CHR$(79)

RUN

? A O

2.5.3 LBFT$ funkcija

Funkcijom LEFT$(X$,N) tvorimo podstring od-stringa X$ dužine N znakova, počevši s lijeve strane.

Primjer 1:

10 X$="TELEVIZIJA"

20 X4$=LEFT$(X$,4)

30 PRINT X4$

RUN

TELE

2.5.4 RIGHT$ funkcija

Funkcijom RIGHT$(X$,N) tvorimo podstring od stringa X$ dužine N znakova počevši s desne strane.

Primjer 1:

10 X$="TELEVIZIJA"

20 X6$=RIGHT$(X$,6)

30 PRINT X6$

RUN

VIZIJA

2.5.5 MID$ funkcija

Funkcijom MID$(X$,I,J), tvorimo podstring funkciju od stringa X$ dugačak J znakova, počevši s I-tim znakom.

Primjer 1:

10 X$="TELEVIZIJA"

20 A$=MID$(X$,3,4)

30 PRINT A$

RUN

LEVI

2.5.6 LEN funkcija

Funkcijom LEN(X$) priredimo nekoj numeričkoj varijabli dužinu stringa X$.

Primjer 1;

10 A$="RAĆUNALO"

20 X=LEN(A$)

30 PRINT X

RUN

jer string "RAČUNALO" ima 8 znakova.

2.5.7 STR$ funkcija

Funkcijom STR$(X) pretvaramo numeričku vrijednost varijable X u string.

Primjer 1:

10 INPUT X: REM X je numerička varijabla

20 X$=STR$(X)

30 PRINT X$

RUN

? 25

2.5.8 VAL funkcija

Funkcijom VAL(X$) priredimo numeričkoj varijabli numeričku vrijednost string X$.

10 A$="3.141593"

20 A=VAL(A$)

30 PRINT A

RUN

3.141593

2.5.9 Primjeri programa sa STRING funkcijama

Primjer 1: Pretvorba binarnog broja u decimalni

LIST

10 REM:

20 REM: BINARNO-DECIMALNA PRETVORBA

30 REM:

40 INPUT "BINARNI BROJ=";B$

50 L=LEN(B$):D=0

60 FORI=1TOL

70 A=VAL(MID$(B$,I,1))

80 IFA>1THENPRINT"BROJ NIJE BINARNI":END

90 D=D+A*2ˆ(L-I)

92 D=INT(D)

95 NEXT I

100 PRINT"DECIMALNI EKVIVALENT=";D

RUN

BINARNI BR0J=? 1111111111111111

DECIMALNI EKVIVALENT= 65535

RUN

BINARNI BR0J=? 1010

DECIMALNI EKVIVALENT= 10

RUN

BINARNI BROJ=? 01111111

DECIMALNI EKVIVALENT= 127

Primjer 2: Pretvorba decimalnog broja <=65535 u binarni ekvivalent

LIST

10 REM:

20 REM: DECIMALNO-BINARNA PRETVORBA

30 REM:

35 B$=""

40 INPUT"DECIMALNI BROJ=";D

50 X=INT(D/256):GOSUB80

60 X=D-256*X;GOSUB80

65 PRINT"BINARNI EKVIVALENT=":PRINT

68 PRINTB$

70 END

80 FORI=7TO0STEP-1

90 B=SGN(XAND2ˆI)

100 B$=B$+STR$(B)

120 NEXT I

130 RETURN

RUN

DECIMALNI BROJ=? 65535

BINARNI EKVIVALENT=

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

RUN

DECIMALNI BROJ=? 127

BINARNI EKVIVALENT=

0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1

RUN

DECIMALNI BR0J=? 40960

BINARNI EKVIVALENT=

1 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

RUN

DECIMALNI BR0J=? 10

BINARNI EKVIVALENT=

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 1 0

Primjer 3: Pretvorba heksadecimalnog broja <=FFFF u decimalni ekvivalent

LIST

10 REM:

11 REM: HEXABECIMALNO U DECIMALNO

12 REM:

15 INPUT"HEXABECIMALNI BROJ=";A$

20 A$=RIGHT$("0000"+A$,4):A=0

30 FORJ1=1TO4:C$=MID$(A$,J1,1)

40 IFC$>="A"ANDC$<="F"THENC=ASC(C$)-ASC("A")+10

50 IFC$>="0"ANDC$<=" 9" THENC=ASC(C$)-ASC("0")

60 A=A*16+C:NEXTJ1

70 PRINT"DECIMALNI EKVIVALENT=";A

RUN

HEXADECIMALNI BROJ=? FFFF

DECIMALNI EKVIVALENT= 65535

RUN

HEXADECIMALNI BROJ=? DD11

DECIMALNI EKVIVALENT= 56593

RUN

HEXADECIMALNI BROJ=? C274

DECIMALNI EKVIVALENT= 49780

RUN

HEXADECIMALNI BROJ=? 007F

DECIMALNI EKVIVALENT= 127

RUN

HEXADECIMALNI BROJ=? 03FF

DECIMALNI EKVIVALENT= 1023

Primjer 4: Pretvorba decimalnog broja <=65535 u heksadecimalni ekvivalent

LIST

10 REM:

20 REM: DECIMALNO U HEXADECIMALNO

30 REM*

40 INPUT"DECIMALNI BROJ=";Q

45 GOSUB50:PRINT"HEXADECIMALNI EKVIVALENT=";Q$

46 END

50 B=INT(Q/256):GOSUB90

60 H1$=H$

70 B=Q-B*256:GOSUB90

80 H2$=H$:Q$=Hl$+H2$:RETURN

90 V=BAND15:H=(BAND240)/16

100 IFH>9THENH=H+55*GOTO120

110 H=H+48

120 IFV>9THENV=V+55;GOTO140

130 V=V+48

140 H$=CHR$(H)+CHR$(V);RETURN

RUN

DECIMALNI BROJ=? 65535

HEXADECIMALMI EKVIVALENT=FFFF

RUN

DECIMALNI RROJ=? 1023

HFXADECIMALNI EKVIVALENT=03FF

>RUN

DECIMALNI BROJ=? 49780

HEXADECIMALNI EKVIVALENT=C274

Primjer 5: Određivanje dana u tjednu iz datuma.

LIST

10 REM:

12 REM: DAN U TJEDNU

15 REM:

20 DIMM$(12),W$(7)

25 REM: FORMIRANJE POLJA

30 FORI=1TO12

40 READ M$(I)

50 NEXT I

60 FORI=1TO7

70 READW$(I)

80 NEXT I

85 REM: OČITAVANJE DATUMA

86 REM: I IZRAČUNAVANJE DANA U TJEDNU

90 GOSUB300:REM UNOS DATUMA

95 M=M1

100 IFM>2 THEN 140

110 M=M+10

120 Y=Y-1

130 GOTO150

140 M=M-2

150 I=Y-INT(Y/100)*100

160 K=INT(Y/100)

170 J=INT((13*M-l)/5)+INT(I/4)4INT(K/4)

180 W=J+I+T-2*K

190 W=W-INT(W/7)%7+l

195 REM* NEDJELJA=1,PONEDJELJAK=2, ,..

198 PRINT

200 PRINTW$(W);" ";T;",';M$(Ml);Yl;"."

210 DATA JANUAR ,FEBRUAR,MART,APRL,MAJ,JUNI,JULI

220 DATA AUGUST,SEPTEMBAR,OKTOBAR,NOVEMBAR,DECEMBAR

230 DATA NEDJELJA,PONEDJELJAK,UTORAK,SRIJEDA,ČETVRTAK,PETAK,SUBOTA

240 END

300 INPUTT,M1,Y

310 Y1=Y

320 IFM1=2ANDT=29THEN GOSUB400

330 RETURN

400 P=Y/4*P1=INT(P)

410 DP=P-P1

420 IFDP=0THEN RETURN

430 PRINT"POGRESAN UNOS !!! "

440 PRINT"GODINA NIJE PRESTUPNA"

450 END

RUN

? 16,03,1959

PONEDJELJAK 16 .MART 1959

RUN

? 01,01,1985

UTORAK 1 .JANUAR 1985 .

RUN

? 03,08,1985

SUBOTA 3 .AUGUST 1985 .

RUN

? 08,03,1985

PETAK 8 .MART 1985 .

RUN

? 24,11,1956

SUBOTA 24,NOVEMRAR 1956

RUN

? 29,02,1985

POGREŠAN UNOS !!!

GODIMA NIJE PRESTUPNA

RUN

? 29,02,1984

SRIJEDA 29 .FEBRUAR 1984 .

Primjer 6: Sortiranje naziva po abecednom redu QUICK SORT

50 REM:

60 REM: QUICK SORT

70 REM:

110 INPUT"KOLIKO NAZIVA ŽELITE SORTIRATI":N

115 PRINT

120 DIMI$(N),A(N)

130 FORI=1TON

140 A(I)=I

160 PRINTI;:INPUTI$(I)

180 NEXT I

550 DIMS(30,2)

560 Sl=l

570 S(l,l)=l

580 S(1,2)=N

590 L=S(Sl,l)

600 R=S(S1,2)

610 Sl=Sl-1

620 I=L

630 J=R

640 H=A(INT(L+R)/2)

650 IFI$(A(1))>=I$(H)THEN680

655 IFI>=RTHEN680

660 I=I+1

670 GOTO650

680 IFI$(A(J)X=I$(H)THEN710

685 IFJ<=LTHEN710

690 J=J-1

700 G0T0680

710 IFI>JGOTO770

720 Z=A(I)

730 A(I)=A(J)

740 A(J)=Z

750 I=I+1

760 J=J-1

770 IFI<=JGOTO650

780 IF(R-I)<=(J-L)GOTO850

790 IFL>=JGOTO830

300 S1=S1+1

810 S(S1,1)=L

820 S(S1,2)=J

830 L=I

840 GOTO900

850 IFI>=RGOTO89O

860 Sl=Sl+l

870 S(S1,1)=I

880 S(S1,2)=R

890 R=J

900 IFR>LGOTO620

910 IFS1<>0G0T0590

950 PRINT

1000 FORI=1TON

1010 PRINTI;".";" ";l$(A(l))

1020 NEXT

1030 END

RUN

KOLIKO NAZIVA ŽELITE SORTIRATI? 10

1 ? FALKESTEINERHORSTUIEBER LIMPY

2 ? BOBALEC BJURA

3 ? PETKOVIC FRANE

4 ? FUCEK BJUKA

5 ? PECAROS ISTVAN

6 ? RABIC STIJEPAN

7 ? SCHUNBGLIEBER HANS

8 ? ANIC ROBERT

9 ? ALIC BLAGOJE

10 ? BOROVIC TOMISLAV

1 . ALIC BLAGOJE

2 . ANIC ROBERT

3 . BOBALEC BJURA

4 . BOROVIC TOMISLAV

5 . FALKESTEINERHORSTUIEBER LIMPY

6 . PECAROS ISTVAN

7 . PETKOVIC FRANE

8 . PUCEK BJUKA

9 . RABIC STIJEPAN

10 . SCHUNBGLIEBER HANS

2.6 ARITMETIČKO/LOGIČKE OPERACIJE

U odjeljku 2.1.2 upoznali smo nekoliko osnovnih aritmetičkih operacija: zbrajanje, množenje, potenciranje.

Osim aritmetičkih operacija, BASIC mikroračunala ORAO, ima mogućnost obrade logičkih operacija.

Operacije i pripadajući operatori po prioritetu izvršavanja u aritmetičko/logičkom izrazu su:

OPERACIJA OPERATOR

Potenciranje ^

negacija -

množenje i dijeljenje */

zbrajanje i oduzimanje + -

jednakost =

različito <>

manje ili jednake <=

veće ili >=

logičko NE NOT

logičko I AND

logičko ILI OR

Ostale aritmetičko/logičke operacije tvorimo pomoću osnovnih, pod uvjetom da pazimo na prioritet izvođenja

osnovnih operacija, jer u protivnom možemo dobiti pogrešan rezultat.

Za pravilno izračunavanje kompleksnijih izraza koristimo operatore za grupiranje:

( lijeva zagrada

) desna zagrada

2.6.1 Aritmetičke operacije:

Primjer 1: Kodiranje pojedinih aritmetičkih operacija u BASIC-u

IZRAZ KODIRANJE U BASIC-U

k K

3,14159 3.14159

a+2,54 A+2.54

b-ca B-CA

xy X*Y

i:j I/J

c2 C^2

ba (A+B)/(C+2)

yx + 1/(X^2+Y*2)

[(a+b)c-1]d ((A+B)*C-1)*D)

U slučaju da izraz u vanjskoj zagradi sadrži još izraz u unutarnjoj zagradi, prvo će se izvršiti izraz u unutarnjoj

zagradi.

Broj lijevih zagrada, mora biti jednak broju desnih zagrada, u protivnom nam računalo šalje poruku o pogrešci.

Primjer 2:

Izraz A^B+C/D -E*F je ekvivalentan izrazu

(A*B)+(C/D)-(E*F) jer su operacije u zagradama većeg prioriteta od zbrajanja i oduzimanja.

Primjer 3:

Izraz A/B*C je ekvivalentan izrazu

(A/D)*C dok je izraz

I-J+K ekvivalenta izvršavanja operacija.

Ponekad je potrebno naglasiti redoslijed izvršavanja prema prioritetu jednako vrijednih operacija s lijeve strane

prema desnoj kod množenja i dijeljenja.

Primjer 4:

8/4*2 nam da rezultat 4 dok

8/(4*2) da rezultat 1

Prilikom pisanja izraza, programer se mora držati slijedećih pravila:

1. Dva aritmetička operatora se ne smiju pojaviti jedan iza drugoga

A*/B nije dozvoljeno

2. Sve računske operacije moraju biti izražene eksplicitno

(A+8)*(C+D) a ne (A+B)(C+D)

3. Izraz

a je dvosmislen, zato izbjegavamo zapis A^B^C

Nedvosmisleni zapisi su

A^(B^C) što znači )( c

aodnosno (A^B)^C što znači cb

a)(

Jednostavan primjer pokazuje da je

2^(3^2)=512

dok je (2^3)^2=64

2.6.2 Logičke operacije

Logičkim operacijama tvorimo logičke ili Boole-ove funkcije između operanada.

Osnovne logičke funkcije su:

negacija NOT

konjukcija AND

disjunkcija OR

Navedeni redoslijed je ujedno i nivo prioriteta izvođenja logičkih operacija u BASIC-u.

Kompleksnije logičke funkcije tvorimo pomoću osnovnih.

Primjer 1: Tabela istine osnovnih logičkih operacija

A B A AND B A OR B NOT A NOT B

0 0 0 0 1 1

0 1 0 1 1 0

1 0 0 1 0 1

1 1 1 1 0 0

Primjer 2: Tvorba kompleksnijih logičkih operacija pomoću osnovnih

a.) Ekskluzivna disjunkcija: Ekskluzivna disjunkcija je definirana kao

BABABAZ ⊕=+=

dok je ekvivalencija definirana kao negacija ekskluzivne disjunkcije, tj.

BABAABZ ⊕=+=

BA ⊕ BA ⊕

0 0 0 1

0 1 1 0

1 0 1 0

1 1 0 1

Gornja tabela sadrži tabelu istine za ekskluzivnu disjunkciju i ekvivalenciju između jednobitnih varijabli.

Sve logičke operacije možemo koristiti i na nivou višebitnih operanada,npr.:

Primjer 3: Logičke operacije s 8-bitnim operandima

a.) konjukcija :

A= 1010 1111 ; 175 decimalno

B= 1111 1010 ; 250 decimalno

A AND B= 1010 1010 ; 170 decimalno

b.) disjunkcija

0100 0001 ; 65 decimalno

B= 1000 0000 ; 128 decimalno

A OR B= 1100 0001 ; 193 decimalno

c.) negacija

A= 1111 1110 ; 254 decimalno

NOT A= 0000 0001 ; 1 decimalno

d.) ekskluzivna disjunkcija

A= 1100 1011 ; 203 decimalno

B= 1010 1101 ; 173 decimalno

A EOR B= 0110 0110 ; 102 decimalno

e.) ekvivalencija

A= 1100 1011 ; 173 decimalno

B= 1010 1101 ; 45 decimalno

A ENOR B= 1001 1001 ; 153 decimalno

Primjer 4: Kodirajmo sada u BASIC-u logičke operacije iz primjera 3

a.) Konjukcija

10 REM: KONJUKCIJA

20 A=175:B=250

30 Z=A AND B

RUN

170

b.) disjunkcija

10REM: DISJUNKCIJA

20 A=65:B=128

30 Z=A OR B

40 PRINTZ

RUN

193

c.) negacija

10 REM: NEGACIJA

20 A=254

30 Z=NOT A

40 Z=Z AND 255

50 PRINTZ

RUN

d.) ekskluzivna disjunkcija

10 REM: EOR

20 A=20

30 Z=NOT A AND B OR NOT B AND A

RUN

102

e.) ekvivalencija

10 REM: ENOR

20 A=203:B=173

30 Z=NOT A AND B OR NOT B AND A

40 Z=NOT Z AND 255

50 PRINTZ

RUN

153

Pokažimo slijedećim primjerom kako je moguće alfanumerički znak programski prikazati na ekranu u

invertiranom obliku - (crno na bijeloj pozadini).

Primjer 5: Inverzija znaka

10 A$="A"

20 PRINTA$

30 A=ASC(A$)

40 A=A OR 128

50 AI$=CHR$(A)

RUN

2.7 FUNKCIJE

Funkcije, koje su uključene u BASIC-u mikroračunala ORAO možemo podijeliti u tri osnovne grupe:

 numeričke funkcije

 posebne funkcije

 korisnički definirane funkcije

2.7.1 Numeričke funkcije

Numerička funkcija je definirana u obliku:

y=f(x)

tj. varijabli "y" priredimo funkcijsku vrijednost "f" od argumenta x". Argument "x" može, također, biti numerički ili

Boole-ov izraz.

2.7.1.1 ABS(X) funkcija

Funkcijom ABS(X) dobivamo apsolutnu vrijednost argumenta X u smislu:

ABS(X)=X ako je X>=0

ABS(X)=-X ako je x<0

2.7.1.2 INT(X) funkcija

Funkcijom INT(X) dobivamo prvu manju cjelobrojnu vrijednost decimalnog argumenta X.

npr.

INT(9.7)=9

INT(-5.1)=-6

2.7.1.3 RND(X) funkcija

Funkcija RND(X) generira slučajni broj između 0 i 1 na šest decimalnih mjesta. Ukoliko je potrebno generirati

slučajni broj u nekom drugom intervalu, tada koristimo jednadžbu:

(B-A)*RND(7)+A

gdje je "B" gornja granica željenog intervala, a "A" donja granica intervala.

Upozorenje: RND(0) generira uvijek isti broj.

Primjer 1: Generiranje slučajnog broja između 0 i 100

10 Y=100"RND(7)

20 PRINTY

30 GOTO10

2.7.1.4 SGN(X) funkcija

Funkcija Y=SGN(X) priredi varijabli Y predznak argumenta X u smislu:

Y=0 za X=0

Y=1 za X>0

Y=-1 za X<0

Primjer 4:

10 A=0.125

20 B=0

30 C=-12.74

40 PRINTSGN(A),SGN(B),SGM(C)

RUN

1 0 -1

2.7.1.5 SQR(X) funkcija

Funkcija Y=SQR(X) priredi varijabli Y kvadratni korijen argumenta X.

npr.

PRINT SQR(2) [CR] daje

1.41421

2.7.1.6 EXP(X) funkcija

Funkcija Y=EXP(X) priredi varijabli Y potenciju broja "e" (e=2.71828). Vrijednost argumenta definira potenciju

broja "e".

Primjer 1: operacija

Y=2.71828*X je ekvivalentna operaciji

Y=EXP(X)

2.7.1.7 LOG(X) funkcija

Funkcija Y=LOG(X) priredi varijabli Y prirodni logaritam argumenta X (po bazi "e").

Za dobivanje logaritma po bazi "b" od nekog broja koristimo jednadžbu:

log x=logx/log b

Primjer 1: Odredite dekadski logaritam od broja 2

10 B=10

20 Y=(LOG(2))/(LOG(10))

30 PRINTY

2.7.1.8 SIN(X) funkcija

Funkcija Y=SIN(X) priredi varijabli Y sinus od argumenta X izraženog u radijanima.

2.7.1.9 COS(X) funkcija

Funkcija Y=COS(X) priredi varijabli Y kosinus od argumenta X izraženog u radijanima.

2.7.1.10 TAN(X) funkcija

Funkcija Y=TAN(X) priredi varijabli Y tangens od argumenta X izraženog u radijanima.

2.7.1.11 ATN(X) funkcija

Funkcija Y=ATN(X) priredi varijabli Y vrijednost arkus tangens.

Na kraju navedimo da BASIC mikroračunala ORAO ne posjeduje funkcije kao:

y=arcsinx i y=arccosx

pa stoga moramo koristiti slijedeće jednadžbe:

a.) 













−

arctanarcsin

x ; za |x| <1

b.) 











−

arctanarccos ; za 0<x<=1

2.7.2 Posebne funkcije

Posebne funkcije BASIC-a za mikroračunalo ORAO koristimo za formatiranje ispisa na ekranu, odnosno

štampaču.

2.7.2.1 POS(X) funkcija

Funkcija Y=POS(X) priredi varijabli Y broj kolone u kojoj se kursor nalazi nakon ispisa.

Primjer 1:

10 PRINT"ORAO";

20 PRINTPOS(X)

RUN

ORAO 4

jer se kursor nakon ispisa stringa ORAO nalazio u 4-toj koloni.

Primjer 2:

10 PRINT"ORAO"

20 PRINTPOS(X)

RUN

zašto 0 ?!

2.7.2.2 SPC(X) funkcija

Funkcija SPC(X) ubacuje X praznih mjesta u ispisu, tj. pomiče kursor prilikom ispisa za X pozicija u desno, s

obzirom na trenutačnu poziciju.

Primjer 1:

10 PRINT SPC(10);"ORAO";

20 PRINT POS(X)

RUN

ORAO 14

2.7.2.3 TAB(X) funkcija

Funkcija TAB(X) postavlja kursor na X-u kolonu brojeći od početka reda. U slučaju da je trenutačna pozicija

veća od specificirane, tj. X-te, ispis se nastavlja u prvoj slijedećoj koloni.

Primjer 1:

10 PRINTTAB(10);"MIKRORAČUNALO";TAB(15);"ORAO"

ispis počinje od 10-te kolone s MIKRORAČUNALO,a od 15-te s ORAO

Primjer 2:

10 PRINTTAB(10);"MIKRORAČUNALO";TAB(5);"ORAO"

ispis počinje od 10-te kolone s MIKRORAČUNALO i tada se kursor nalazi u 23-oj koloni što je veće od

vrijednosti specificirane u slijedećoj TAB funkciji, tako da će se ispis nastaviti od 23-e kolone s ORAO.

Na kraju napomenimo,da se funkcije POS(X),SPC(X) i TAB(X) koriste isključivo s PRINT naredbom.

2.7.3 Korisnički definirane funkcije

BASIC mikroračunala ORAO omogućava korisniku da sam definira svoju funkciju naredbom

DEF FNy(X)

gdje y može biti znak YU (ASCII) koda, dok X predstavlja argument definirane funkcije.

Primjer 1: Definirajmo funkciju y=exp(x) kao sumu prvih 7 članova Taylor-ovog reda funkcije y=ex. Taylor-ov red

funkcije y=ex je definiran kao:

∑

∞

++++++===

.....

!3!2!1

xxxx

Suma privih 7 članova je tada

7201202462

65432 xxxxx

xy ++++++=

odnosno kodirano u BASIC-u

10 DEFFNE(X)=1+X+(1/2)*Xˆ2+(1/6)*Xˆ3+(1/24)*Xˆ4+(1/120)*Xˆ5+(1/720)*Xˆ6

20 FOR X=-5 TO 5

30 PRINT X;FNE(X)

40 NEXT X

Primjer 2: Definirajte funkciju koja računa površinu kruga

10 PI=3.141593

20 DEF FNP(R)=R*2*PI

30 INPUT R

40 PRINT FNP(R)

RUN

? 2

12.5664

2.8 RAD S MEMORIJOM

Dosadašnjim primjerima pokazali smo kako se simboličkim varijablama u BASIC-u priredi numerička vrijednost.

Sve numeričke varijable su izražene aritmetikom kliznog zareza ("flooating point"), u opsegu od 10E-38 do

10E38 i svaka varijabla tada okupira 4 byte-a memorije.

Slijedećim primjerima ćemo pokazati kako je moguće da nam memorijska lokacija bude varijabla.

2.8.1 Upisivanje podatka u memorijsku lokaciju

Mikroprocesor 6502, koji predstavlja centralni hardware-ski element mikroračunala ORAO, podržava samo 8-

bitnu aritmetiku, dok aritmetiku kliznog zareza generira BASIC interpreter.

Svaka memorijska lokacija je veličine 8 bita. U jednoj memorijskoj lokaciji je, dakle, moguće pohraniti 8 bitnu

informaciju, tj. broj između:

0 i 255 ; (2^8-1)

Kada želimo da nam neka memorijska lokacija predstavlja 8 bitnu varijablu koristimo naredbu:

POKE I,J

tj. na lokaciju s decimalnom adresom I upišemo dekadski sadržaj J.

0<= I <=65535

0<= J <=255

Primjer 1: Na memorijsku lokaciju 0300 heksadecimalno upišite F0 heksadecimalno

- 0300 hexa =768 decimalno

- F0 hexa =240 decimalno

10 1=768:J=240

20 POKE I,J

RUN

Da se uvjerimo u ispravnost našeg programa pritisnimo tipku RESET Na ekranu sada imamo ispis:

*** O R A O ***

Unesimo sada

M0300 [CR]

0300 F0 [@]

Vidimo da je naš program dobro izveden. Vratimo se ponovo u BASIC.

*BW [CR]

UPOZORENJE !!!

Naredbom POKE moguće je uništiti korisnički BASIC program, ukoliko upisujete na memorijske lokacije između

0400 i 1FFF heksadecimalno, odnosno 1024 i 8191 decimalno, ako prethodno ne ograničite opseg memorije, o

čemu ce biti govora u odjeljku 2.8.4 (Primjer 2.).

2.8.2 Ispisivanje sadržaja memorijske lokacije

Naredbom POKE upisujemo na memorijsku lokaciju tako, da nam memorijska lokacija može predstavljati 8

bitnu varijablu.

Ako želimo ispisati sadržaj te varijable odnosno memorijske lokacije, služimo se naredbom:

PEEK(X)

gdje je X decimalna adresa željene memorijske lokacije između 0 i 65535.

Primjer 1: Ispišite sadržaj memorijske lokacije 0300 heksadecimalno:

10 PRINT PEEK(768)

RUN

240

jer je to bila posljednja vrijednost koju smo upisali na tu memorijsku lokaciju.

Primjer 2: Prikaz sadržaja memorije na ekranu LIST

1 REM:=========================

2 REM:

3 REM: PRIKAZ SADRŽAJA MEMORIJE

4 REM: NA EKRANU HEXADECIMALNO

5 REM:

6 REM:=========================

7 :

10 INPUT"POČETNA ADRESA (dec.) =";S

20 INPUT"KONAČNA ADRESA (dec.) =";E

30 DEFFNM(X)=PEEK(X)

40 FORX=STOE

50 Q=X;GOSUB900

55 X$=Q$

60 Y=FNM(X):Q=Y:GOSUB900

70 Y$=RIGHT$(Q$,2)

80 PRINTX$;SPC(2);Y$

90 NEXT X

100 END

900 REM: DECIMALNO/HEXABECIMALNO

1000 B=INT(Q/256):GOSUB1400

1100 H1$=H$

1200 B=Q-B*256:GOSUB1400

1300 H2$=H$:Q$=H1$+H2$:RETURN

1400 V=BAND15:H=(BAND240)/16

1500 IFH>9THENH=H+55:GOTO1700

1600 H=H+48

1700 IFV>9THENV=V+55:GOTO1900

1800 V=V+48

1900 H$=CHR$(H)+CHR$(V):RETURN

RUN

POČETNA ADRESA (dec.) =? 56593

KONAČNA ADRESA (dec,) =? 56608

DD11 A2

DD12 FF

DD13 86

DD14 88

DD15 9A

DD16 A9

DD17 11

DD18 A0

DD19 BB

DD1A 85

DD1B 01

DD1C 84

DD1D 02

DD1E 85

DD1F 04

DD20 84

2.8.3 Ekran

Mikroračunalo ORAO podržava prikaz 32 alfanumerička znaka u 32 linije na ekranu TV prijemnika ili TV

monitora, i grafiku rezolucije 256 x 256 točaka (o grafici će biti govora u poglavlju 2.11.). Slika prikazuje raster

ekrana u alfanumeričkom modu i grafičkom modu. Korisniku je, također, dozvoljeno da sam definira veličinu

aktivnog dijela prikaza. Ujedno je moguće programski redefinirati osnovni set znakova ("programmable

character generator") mikroračunala ORAO.

0 31

s KOLONAt

2.8.3.1 Ograničavanje i pozicioniranje aktivnog djela prikaza

Definiramo:

POKE 236,L početnu kolonu postavimo

na L-tu poziciju

0<=L<=31

na RESET L=0

POKE 237,D posljednju kolonu postavimo na D-tu poziciju

0<=D<=31

na RESET D=31

Podrazumijeva se da L uvijek mora biti manji od D.

POKE 234, G prvi redak postavimo na G-tu poziciju

0<=G<=31

na RESET G=0

POKE 235,P posljednji redak postavimo

0<=P<=31

na RESET P=31

Podrazumijeva se da G uvijek mora biti manji od P.

Primjer 1: Ograničavanje aktivnog dijela prikaza

Želimo aktivni dio prikaza ograničiti na 32 kolone i 4 retka

L=0

D=31

G=0

P=3

10 PRINT CHR$(12)

20 L=0:D=31:G=0:P=3

30 POKE 236,L:POKE237,D

POKE234,G:POKE235,P

0,255 255,255

0,0 s X t 255,0

RUN

Unesemo li sada direktno u liniji :

LIST [CR]

vidimo da je sada moguće listanje samo u ograničenom dijelu prikaza.

2.8.3.2 Definiranje korisničkog seta znakova

Mikroračunalo ORAO,osim standardnog seta YU (ASCII) znakova,nudi korisniku mogućnost da definira svoj

vlastiti set znakova. Takva mogućnost postaje zanimljiva, kada, npr., korisnik želi, umjesto velikih slova latinice,

velika slova ćirilice, ili, npr., umjesto malih slova, set grafičkih simbola itd.

Postupak se svodi na definiranje novog karakter generatora i inicijalizaciju vektora adrese novog seta znakova,

a pri tome važe slijedeća pravila:

1. Novi karakter generator mora biti isključivo lociran na početku memorijske stranice isključivši nultu, prvu

i drugu stranicu

2. Svaki znak okupira blok od 8 byte-a memorije

3. Ukoliko se novi karakter nalazi u memoriji koja je predviđena za tekstualni prostor BASIC-a, memoriju je

potrebno ograničiti (vidi Primjer 2: poglavlja 2.8.4)

4. Vektori adrese su slijedeći:

ZNAKOVI = 513 decimalno

VELIKA SLOVA = 514 decimalno

MALA SLOVA = 515 decimalno

5. Na vektor adrese upišemo stranicu memorije na kojoj se nalazi novi karakter generator

Primjer 1: Izmjena seta znakova malih slova

Želimo da nam se pritiskom na mala slova (uključimo s [PF1] ) pojavljuju grafički simboli novog seta.

Svaki blok okupira blok od 8 byte-a u smislu

$08

s početak stranice npr. 0300

$1C

$7F

$6B

$49

$41

$41 s drugi znak

$5D

$7F

$6B

$3E

$14

$1C

$08

0 2

1 2

2 2

324 2

5 2

6 2

0=crna točka

1=bijela točka

Opažamo da su težine bitova u karakter generatoru inverzne težinama binarnog koda, tj. pozicija bita 2^7 ima

težinu 2^0,2^6 t 2^1 itd.

Nakon izmjene svih znakova pritiskom na tipku [PF1] uključimo mala slova. Sada će se pritiskom na tipku

redom:

[^] pojaviti prvi simbol

[A] pojaviti drugi simbol itd.

U priloženom programu izmijenjena su samo prva dva znaka malih slova tj. [^] i [A], a ostale tipke daju neki

slučajni oblik.

LIST

1 REM:

2 REM: IZMJENA SETA ZNAKOVA MALIH SLOVA

3 REM:

5 REM:

10 REM: NOVI SET ZNAKOVA SE NALAZI

11 REM: NA TREĆOJ STRANICI MEMORIJE

12 MP=3:REM STRANICA MEMORIJE

20 VA=515:REM VEKTOR ADRESE MALIH SLOVA

30 POKEVA,MP

40 REM: DEFINICIJA PRVIH DVAJU SIMBOLA

50 FORX=768TO783

60 READ Y:POKE X,Y

70 NEXT X

72 REM: OSTALE ZNAKOVE DEFINIRAMO BIJELO

75 FORX=784TO1023:POKEX,255:NEXT

80 END

90 DATA 8,28,127,127,127,107,73,65

100 DATA 65,93,127,107,62,20,28,8

2.8.4 Pozivanje strojnih programa iz BASIC-a

BASIC mikroračunala ORAO nudi nam mogućnost, da osim osnovnih naredbi, pozivamo pod kontrolom BASIC

programa strojne programe koje smo sami napisali ili već postoje u ROM-u.

To postižemo funkcijom : U=USR(U)

Nakon što BASIC interpretira ovu funkciju, počinje izvođenje programa čija je startna adresa upisana na

lokacijama:

 11 (decimalno) - niži dio adrese decimalno

 12 (decimalno) - viši dio adrese decimalno

Svi strojni programi koje pozivamo iz BASIC-a funkcijom USR moraju završavati naredbom RTS, kako bismo

nakon izvođnja, kontrolu ponovo vratili BASIC interpreteru.

Primjer 1: Crtanje kružnice strojnim programom

U MONITOR ROM-u mikroračunala ORAO se nalazi strojni program za crtanje kružnice. Startna adresa tog

programa je FF06 (heksadecimalno). Za korektno izvođenje navedeni program zahtijeva, tri parametra :

 koordinata središta XS,YS

 polumjer R

Prije pozivanja programa moramo na memorijske lokacije, kojima su definirani navedeni parametri, upisati

željene numeričke vrijednosti.

ADRESE tih lokacija su :

 XS = 226 decimalno

 YS = 227 decimalno

 R = 248 decimalno

Dalje postupamo na slijedeći način:

1. 1.Inicijaliziramo vektor startne adrese -startna adresa heksadecimalno je

FF 06

viši dio u u niži dio

 viši dio decimalno = 255

 niži dio decimalno = 6

-na lokaciju 11 dec. upišemo niži dio adrese 6 t 11

-na lokaciju 12 dec. upišemo visi dio adrese 255 t 12

3. Na lokacije XS,YS, i R upišemo željene parametre

4. Funkcijom USR pozovemo željeni program Navedeni postupak kodiran u BASIC-u je:

LIST

10 REM;

20 REM: POZIVANJE STROJNIH PROGRAMA

25 REM: USR funkcijom

30 REM:

50 REM: 1. INICIJALIZACIJA LEKTORA STARTNE ADRESE

60 POKE11,6:POKE12,255

70 REM: 2. INICIJALIZACIJA PARAMETARA

80 INPUT"KOORDINATE SREDIŠTA";XS,YS

90 INPUT"POLUMJER";R

100 POKE224,XS:POKE227,YS:POKE248,R

110 REM: 3. POZIVANJE STROJNOG PROGRAMA

120 U=USR(U)

130 END

RUN

KOORDINATE SREDIŠTA? 127,127

POLUMJER? 100

Primjer 2: Generiranje zvuka

Program za generiranje zvuka sastoji se od

1. 10-20 upisivanje strojnog programa u memoriju od lokacije 1000-1011 heksadecimalno odnosno 4096-

4113 decimalno

2. 30 inicijalizacija vektora početne adrese

početna adresa strojnog programa je 1000 heksadecimalno

niži dio adrese je 00 = 0 decimalno

viši dio adrese je 10 = 16 decimalno

3. 40-50 unos parametara tona i upis na lokacije E0 i E1 heksadecimalno

00E0 = 224 decimalno 00E1 = 225 decimalno

4. 52 pozivanje strojnog programa funkcijom USR

5. 55-80 18 byte-a strojnog programa (strojni kod je izražen decimalno)

UKOLIKO STE NAKON UKLJUČIVANJA RAČUNALA, BASIC POZVALI KAO ŠTO JE OPISANO U

POGLAVLJU 1.1, TJ. BEZ PRETHODNOG OGRANIČAVANJA MEMORIJE, TADA PRIJE UNOSA

PROGRAMA ZA GENERIRANJE ZVUKA PRITISNITE TIPKU "RESET" I IZVEDITE SLIJEDEĆU

SEKVENCIJU:

*BC [CR]

MEMORIJA ? 4095 [CR]

DULJINA LINIJE ? [CR]

3070 LOKACIJA

Sada smo ponovo u BASIC-u, ali na raspolaganju imamo za BASIC programe samo 3070 lokacija umjesto 7167

kad memorija nije ograničena. Mehanizam ograničavanja memorije funkcionira na slijedeći način:

Na pitanje MEMORIJA ? mi unosimo maksimalnu adresu (decimalno) koja određuje vrh korisničke memorije

("TOP OF MEMORY"), koju BASIC interpreter smije uzeti za memoriranje našeg izvornog programa. U našem

primjeru to je 4095 decimalno, odnosno 0FFF heksadecimalno, te smo na taj način dio memorije mikroračunala

ORAO od 1000 heksadecimalno do 1FFF rezervirali za strojne programe ili u nekom drugom slučaju za podatke

iz npr A/D pretvarača.

Minimalni iznos koji smijemo unijeti na pitanje MEMORIJA ? je 1026, ali u tom slučaju imamo na raspolaganju

samo 1 byte memorije, što nije dovoljno niti za najmanji BASIC program.

Trenutno raspoloživi iznos memorije možemo ispitati funkcijom

PRINT FRE(X) [CR] ili

PRINT FRE(X$)[CR]

LIST

1 REM:======================

2 REM:

3 REM: GENERIRANJE ZVUKA

4 REM:

5 REM:======================

6 :

7 REM: UPISIVANJE STROJNOG PROGRAMA U MEMORIJU

8 :

10 FORX=4096TO4113

15 READY:POKEX,Y

20 NEXTX

25 REM: INICIJALIZACIJA VEKTORA POČETNE ADRESE $1000

30 POKE11,0:POKE12,16

45 INPUT"VISINA TONA (MAX. 255)";F %

48 T=255/F

49 REM: UPISIVANJE PARAMETARA TONA U MEMORIJU $E0 I $E1

50 POKE224,F:POKE225,T

52 U=USR(U):REM POZIVANJE STROJNOG PROGRAMA

54 END

55 REM: STROJNI PROGRAM ZA ZVUK

60 DATA 162,255,164,224,140,0

70 DATA 136,136,208,253,202,208

80 DATA 245,198,225, 16,239,96

*B*

*B* GENERIRANJE ZVUKA

*B*

*X10001011

1000 A2 FF LDX *FF

1002 A4 E0 LDY E0

1004 8C 00 88 STY 8800

1007 88 DEY

1008 D0 FD BNE 1007

100A CA DEX

100B D0 F5 BNE 1002

100D C6 E1 DEC E1

100F 10 EF BPL 1000

1011 60 RTS

*RUN

VISINA TONA (MAX. 255)? 255

RUN

VISINA TONA (MAX. 255)? 47

2.9 SISTEMSKE KOMANDE

Komande su naredbe koje BASIC interpreter izvršava, nakon što su unesene preko tastature u računalo,bez

numeriranja programske linije -izravno.

Sistemske komande se koriste za izravan ulaz ili izlaz podataka sa, ili u periferne jedinice.

Pojedine sistemske komande,također, direktno mijenjaju sadržaj tekstualnog prostora BASIC-a.

2.9.1 LOAD I LOADC komande

LOAD komanda briše memoriju tekstualnog prostora i automatski učitava novi korisnički program s audio

kazete. Kompletna sintaksa LOAD komande je :

LOAD"ime programa"početna adresa

1. Ime programa smije sadržavati maksimalno 12 znakova YU (ASCII) koda osim znakova navodnika

2. Početna adresa mora obavezno biti izražena heksadecimalno

3. Za pozivanje BASIC programa s audio kazete početna adresa je uvijek 0400 i nije obavezna u sintaksi

komande LOAD

Primjer 1: Pozivanje BASIC programa s kazete

Pozovimo s demo kazete program pod imenom

LOAD"SORT.BAS"

REPRODUKCIJA ? uključimo reprodukciju na kazetofonu i [CR]

Sada računalo traži na kazeti program pod imenom SORT.BAS. Ukoliko se program SORT.BAS ne nalazi na

početku kazete računalo će ispisati imena svih programa koji se nalaze ispred traženog. Do pojave prompta ">"

i kursora računalo čita program sa kazete i memorira ga u tekstualni prostor.

Nakon :

Računalo je učitalo program koji je sada spreman za izvođenje.

Za pozivanje strojnih programa moramo koristiti potpunu sintaksu naredbe LOAD, tj. moramo navesti početnu

lokaciju od koje će program nakon učitavanja biti smješten.

Primjer 2: Pozivanje strojnih programa s kazete

Pozovimo s demo kazete program ZVUK.BIN

LOAD"ZVUK.BIN"1000 [CR]

REPRODUKCIJA ? uključimo reprodukciju [CR]

Sada je program ZVUK.BIN učitan u memoriji od lokacije 1000.

Budući da je program za zvuk pozicijski neovisan, možemo ga pozvati u memoriju i od lokacije 1500

LOAD"ZVUK.BIN"1500 [CR]

REPRODUKCIJA ? [CR]

Sada je naš program smješten u memoriji od lokacije 1500.

LOADC komanda služi za ispis kataloga imena programa koji su na kazeti.

LOADC [CR]

REPRODUKCIJA ? [CR]

Nakon toga na ekranu će nam se sekvencijalno pojavljivati imena svih programa koje je računalo našlo na

kazeti.

LOADC

REPRODUKCIJA ?

TORANJ.BAS 0400 063C 023C

HISTOGRAM.BAS 0400 067D 029B

SORT.BAS 0400 05BC 01BC

DATUM.BAS 0400 072C 032C

HEXADECBAS 0400 0500 0100

DECHEXA,BAS 0400 052E 012E

QUICKSORT,BAS 0400 06C7 02C7

BUTWORTH.BAS 0400 071A 031A

ZVUK.BIN 1000 1011 0011

VURA.BAS 0400 0B13 0913

FILTRIRANJE 0400 0615 0215

Vidimo da je ispis podijeljen u četiri polja:

1.polje : IME

2.polje : početna adresa

3.polje : konačna adresa

4.polje : veličina programa (heksadecimalno)

Katalogiranje kazete prekidamo pritiskom na tipku [CTL]

2.9.2 SAVE komanda

SAVE komandu koristimo za pohranjivanje programa koje smo napisali u BASIC-u ili MINIASSEMBLER-u.

Potpuna sintaksa naredbe SAVE je

SAVE"ime programa"početna adresa,konačna adresa

1. Ime programa smije sadržavati 12 znakova YU (ASCII) koda (isključeni znakovi navodnika i kontrolni

kodovi)

2. Početna i konačna adresa moraju obavezno biti izražene heksadecimalno

3. Za pohranjivanje BASIC programa početnu i konačnu adresu ne treba navesti, jer računalo automatski

uzima 0400 za početnu adresu, a konačnu izračuna iz dužine programa

Primjer 1: Pohranjivanje BASIC programa na kazetu

SAVE"TEST" [CR]

SNIMANJE ? uključimo snimanje i [CR]

Nakon toga iz zvučnika će se čuti zvuk programa koje računalo kodira u audio signal i šalje prema kazetofonu.

Nakon:

program je snimljen na kazetu.

Primjer 2: Pohranjivanje sadržaja ekrana na kazetu

SAVE"EKRAN"6000,7FFF [CR]

SNIMANJE ? uključimo snimanje i [CR]

do ponovne pojave prompta i kursora računalo šalje u kazetofon sadržaj memorijskih lokacija od 6000 do 7FFF

koje služe za video prikaz ("VIDEO RAM")

Srednja brzina prijenosa podataka između računala i kazetofona je 1500 baud-a (1500 bita u sekundi ).

2.9.3 LIST komanda

LIST komanda može biti korištena na četiri načina:

1. LIST bez dodatnih specifikacija

2. LIST sa jednom specifikacijom

3. LIST sa dvije specifikacije

4. LIST sa tri specifikacije

Komanda LIST nam služi za ispisivanje izvornog programa (listanje) na ekranu ili štampač.

1. LIST lista cijeli izvorni program

2. LIST n lista samo n-tu programsku liniju

3. LIST-n lista program do n-te linije

LISTn- lista program od n-te linije do kraja

4. LISTn-m lista od n-te do m-te linije uz uvjet da je m>n

Pritiskom na tipke [CTL]i[C] istovremeno, prekidamo listanje programa.

2.10 KONTROLNE KOMANDE/NAREDBE

Kontrolne komande nam služe za kontrolu izvođenja BASIC programa.

2.10.1 RUN komanda

Komanda RUN starta izvođenje BASIC programa počevši s linijom koja ima najmanji redni broj, te ujedno pred

izvođenjem programa sve varijable postavi na nulu. Komandu RUN možemo, također, koristiti sa dodatnom

specifikacijom,tj.:

RUN n počinje izvoditi program od n-te linije i postavi sve varijable na nulu

Izvođenje BASIC programa prekinemo pritiskom na tipke [CTL] i [C]

2.10.2 STOP naredba

STOP naredba zaustavlja izvođenje programa i ispisuje poruku s rednim brojem linije u kojoj je interpretirana.

Primjer 1:

10 PRINT"MIKRORACUNALO"

20 STOP

30 PRINT"ORAO"

RUN

MIKRORAČUNALO

STOP U 20

2.10.3 CONT komanda

Kada računalo interpretira komandu CONT,nastavlja s izvođenjem programa od mjesta gdje je bio prekinut

naredbom STOP ili pritiskom na tipke [CTL] [C].

2.10.4 END naredba

Naredba END definira kraj programa, ali nije obavezna.

2.10.5 NEW komanda

Komandom NEW brišemo izvorni BASIC program iz memorije 3 postavljamo kazaljku tekstualnog prostora na

početak.

2.11 GRAFIKA

Mikroračunalo ORAO podržava grafiku visoke rezolucije 256 x 256 u pet grafičkih načina. Ekran u svih pet

grafičkih načina predstavlja prvi kvadrant kartezijevog koordinatnog sustava.

Grafički način definiramo tako, da na lokaciju GS=522 (decimalno) upišemo grafički kod M.

M=0 crta bijelo

0<M<=127 crta crno

127<M<=255 crta inverzno

Očito je da,s obzirom na pozadinu i odabrani i M, možemo tvoriti pet grafičkih načina.

M POZADINA NAČIN CRTANJA

0 crno bijelo na crnom

1 crno crno na crnom

0 bijelo crno na bijelom

255 xxx inverzno

xxx ili bijelo ili crno

Nakon RESET-a mikroračunala,sadržaj lokacije GS je 0.

2.11.1 MOV naredba

Naredbom MOV X,Y samo postavljamo grafički kursor na apsolutne pozicije X i Y, pri čemu niti X niti Y ne smiju

biti veći od 255.

Unesite direktno u liniji:

MOV 0,0 [CR]

Opažate da se ništa atraktivno nije dogodilo, jer grafički kursor nije vidljiv, iako smo ga prethodnom komandom

postavili u ishodište koordinatnog sustava.

2.11.2 DRAW naredba

Naredbom DRAW X,Y izvučemo liniju X,Y.

unesite direktno u liniji:

DRAM 255,255 [CR]

čime ste izvukli dijagonalu preko ekrana. Grafički kursor se sada nalazi na poziciji 255,255. Da se u to uvjerite

unesite ponovo direktno u liniji:

DRAW 127,0 [CR;]

čime ste izvukli liniju do točke 127,0 relativno od posljednje pozicije grafičkog kursora.

Primjer 1: Crtanje kvadrata

10 A=0:B=127:C=255

20 MOVA,B

30 DRAWB,C

40 DRAWC,B

50 DRAWB,A

2.11.3 PLOT naredba

Unesite direktno u liniji

Naredba PLOT X,Y postavlja grafički kursor na poziciju X,Y i na toj poziciji nacrta točku.

[CTLXL]PLOT 127,127 [CR]

Čime ćete nacrtati jednu grafičku točku na sredini ekrana.

Primjer 1: Crtanje eksponencijalne funkcije naredbom PLOT

10 FORX=0TO255

20 Y=100*(1-EXP(-X/10))

30 PLOT X,Y

40 NEXT X

Primjer 2: Crtanje eksponencijalne funkcije naredbama MOV i DRAW

10 MOV0,0

20 FOR X=0 TO 255

30 Y=100*(1-EXP(-X/10))

40 DRAW X,Y

50 NEXT X

Opažamo da nam naredba DRAW vrši linearnu interpolaciju izmedju dvije točke.

2.11.4 Animirana grafika

Pojam animirane grafike se odnosi na crtanje objekata koji se pokreću na grafičkom zaslonu. Da bi objektu na

ekranu dali pokret, postupamo na slijedeći način:

 KORAK1: Nacrtamo željeni objekt u prvoj fazi pokreta i prikazujemo ga T1 vremena

 KORAK2: Brišemo nacrtani objekt potpuno ili djelomično

 KORAK3: Crtamo objekt u drugoj fazi pokreta na istoj ili promijenjenoj poziciji i prikazujemo ga T2

vremena

 KORAK4: Da li su sve faze pokreta prikazane:

- ako nisu idi na KORAK2

- ako jesu idi na KORAK5:

 KORAK5: Kraj animacije

Brisanje objekta na ekranu mikroračunala ORAO omogućava nam promjena grafičkog načina.

Primjer 1: Gibanje radij vektora po kružnom luku

LIST

1 REM:

2 REM: ANIMACIJA RADIJ VEKTORA

3 REM:

4 PRINTCHR*(12)

10 K=2*3.141593/256

20 GS=522:MO=6:M1=1

30 FORT=0T063STEP5

40 Y=100*SIN(K*T)

50 X=127*C0S(K*T)

60 POKEGS,M0

80 GOSUB100

90 POKEGS,M1:GOSUB200

95 GOSUB100

97 NEXTT

98 POKEGS,M0:GOSUB100

99 END

100 MOV0,0;DRAWX,Y:RETURN

200 FORA=0TO400:NEXTA

210 RETURN

Analogni sat je slijedeći primjer animirane grafike.

Primjer 2: Analogni sat

Analogni sat je slijedeći primjer animirane grafike.

Primjer 2: Analogni sat

10 REM:==================

15 REM:

18 REM: ANALOGNI SAT

20 REM:

22 REM:==================

25 PRINTCHR$(12)

37 INPUT"TOČNO VRJEME SAT,MIN";A$,B$

38 GOSUB3000:REM* RAČUNANJE POZICIJA KAZALJKI

40 M=522:CR=1:BJ=O

41 REM

42 REM GLAVNO TIJELO

43 REM

45 PRINTCHR$(12)

46 PI=3.14159$K=2*PI/600

47 X0=127*Y0=127

50 GOSUB200:REM* BROJČANIK

51 REM:

52 REM: POČETAK IGRE

53 REM:

54 R=A:REM==POČETNA POZICIJA MALE KAZALJKE

55 F0RT2=600T00STEP-10

56 R1=B+T2

57 POKEM,0

60 GOSUB6500

62 GOSUB800:GOSUB6000

64 GOSUB600

65 GOSUB6800

66 GOSUB800:GOSUB6000

68 GOSUB600:REM=CRTANJE MALE

70 GOSUB400:REM=SEKUNDER

75 POKEM,l:GOSUB6500:GOSUB800:GOSUB6000*GOSUB600

80 W=R1/6O

90 W1=INT(W)

100 DW=W-W1

110 IFDW=.5THENGOSUB1000

190 NEXT

195 GOTO55

199 END

200 REM*

210 REM* CRTANJE BROJCANIKA

220 REM*

222 POKEM,BJ*REM==BIJELO NA CRNOM==

237 C=100

238 POKE11,6:POKE12,255

240 POKE226,X0*POKE227,Y0

250 POKE248,C-1

260 U=USR(U)

280 FORT=0TO599STEP50

290 X=X0+C*COS(K*T):Y=Y0+C*SIN(K*T)

300 MOVX,Y

310 X2=X+10*C0S(T*K):Y2=Y+10*SIN(K*T)

320 DRAWX2,Y2

330 NEXT

350 RETURN

400 REM*

410 REM* SEKUNDER

420 REM*

430 FORT=600TO0STEP-10

435 POKEM,0

440 MOVX0,Y0

445 GOSUB500

450 DRAWXS,YS

460 FORD=0TO330:NEXT

462 POKE11,0:POKE12,3

464 U=USR(U)

470 GOSUB2000:REM*BRISANJE. SEKUNDERA

480 POKEM,0:GOSUB6800:GOSUB800:GOSUB6000:GOSUB600

482 GOSUB6500:GOSUB800:GOSUB6000:GOSUB600

498 NEXT

499 RETURN

500 REM*

510 REM* POZICIJA SEKUNDERA

520 REM*

525 T1=T+150

530 XS=X0+90*COS(T1*K)

540 YS=Y0+90*SIN(T1*K)

550 RETURN

600 REM*

610 REM* CRTANJE KAZALJKI

620 REM*

630 MOVX0,Y0:DRAWP1,P2

640 MOVP1,P2:DRAWP3,P4

645 MOVP3,P4:DRAWP5,P6

650 MOVP5,P6:DRAWX0,Y0

660 RETURN

800 REM*

810 REM* POZICIJA KAZALJKI

820 REM*

840 M1=X0+ E*COS((F-G)*K)

845 M2=Y0+ E*SIN((F-G)*K)

850 M3=X0+ H*COS(F*K)

855 M4=Y0+ H*SIN(F*K)

860 M5=X0+ E*COS((F+G)*K)

865 M6=Y0+ E*SIN<(F+G)*K)

870 RETURN

1000 REM*

1100 REM* POMAK MALE

1200 REM*

1300 FOKEM,l:GOSUB6800:GOSUB800:GOSUB6000:GOSUB600

1310 R=R-5:POKEM,0

1320 GOSUB6800:GOSUB800:GOSUB6000:GOSUB600

1400 RETURN

2000 REM*

2100 REM* BRISANJE SEKUNDERA

2200 REM*

2300 POKEM,1

2400 MOVX0,Y0:DRAWXS,YS

2500 RETURN

3000 REM*

3100 REM* RAČUNANJE POČETNIH POZICIJA KAZALJKI

3200 REM*

3300 A=VAL(A$):B=VAL(B$)

3400 B=(60-B)*10+150

3500 A=(12-A)*50+150

3700 I=0

3800 FORX=750TO150STEP-60

3900 IFX<BTHEN4200

4000 I=I+1

4100 NEXTX

4200 I=5*(I-l):A=A-I

4210 F0RX=768TO781

4220 READY:POKEX,Y:NEXT

4300 RETURN

4400 REM:

4500 REM: STROJNI PROGRAM ZA ZVUK

4600 REM:

5000 DATA 162,128,160,112,140,0

5100 DATA 136,136,208,253,202,208

5200 DATA 245,96

5300 REM: POSTAVLJANJE POZICIJA ZA CRTANJE

6000 Pl=Ml:P2=M2:P3=M3:P4=M4:P5=M5:P6=M6

6100 RETURN

6200 REM: OSNOVNI PARAMETRI VELIKE KAZALJKE

6500 E=50:F=Rl:G=10:H=75

6600 RETURN

6700 REM: OSNOVNI PARAMETRI MALE KAZALJKE

6800 E=30:F=R:G=15:H=45

6900 RETURN

2.11.5 Primjeri grafičkih programa

10 REM: ====================================

15 REM:

20 REM: DIGITALNI Buttworth FILTER

30 REM: 2-og reda

35 REM:

36 REM:=====================================

40 REM: FREKVENCIJA REZANJA (-3db)=1000 Hz

50 REM: Filter je realiziran

60 REM: BILINEARNOM TRANSFORMACIJOM

65 REM: analognog filtra uz

67 REM: T=40E-6 sec ("mapping factor")

70 REM:

80 REM: Program generira 256 točaka odziva

90 REM: filtra na STEP funkciju

95 REM:

98 DIMYN(255)

100 X=l:W2=0:Wl=0

110 FORN=0TO255

120 W0=X+1.649*Wl-0.702*W2

130 Y=1.323E-2*W0+2.646E-2*Wl+W2*1.323E-2

140 PRINTN,Y

145 YN(N)=Y

150 REM:

155 REM: REALIZACIJA KAŠNJENJA *

156 REM: W2=W0*(z**(-2))

158 REM: Wl=W0*(z**(-l))

160 W2=W1*W1=W0

170 NEXT N

175 REM:

U(nT) s(nT)

176 REM: CRTANJE ODZIVA

178 REM:

180 PRINTCHR$(12)

190 FORN=0TO50

200 PL0TN,0

210 PL0TN,127

220 NEXT N

230 FORN=50TO255

240 PLOTN,l00

250 PLOTN,YN(N-50)*100+127

260 NEXT N

300 END

RUN

0 .01323

1 .0615063

2 .145056

3 .248941

4 .361593

5 .474431

6 .581419

7 .678629

8 .763822

9 .836066

10 .895389

11 .942499

12 .978537

13 1.00489

14 1.02306

15 1.0345

16 1.04063

17 1.0427

18 1.04181

19 1.03889

20 1.0347

21 1.02983

22 1.02476

23 1.01981

24 1.0152

25 1.01108

26 1.00752

27 1.00454

28 1.00213

29 1.00024

30 .998828

31 .997816

32 .997141

33 .996739

34 .996549

35 .996519

36 .996602

37 .996761

38 .996964

39 .997187

40 .997413

41 .997628

42 .997825

43 .997999

44 .998147

45 .998269

46 .998366

47 .998441

48 .998496

49 .998535

50 .998559

51 .998573

52 .998578

53 .998577

54 .998572

55 .998564

56 .998554

57 .998544

58 .998534

59 .998525

60 .998516

61 .998509

62 .998503

63 .998498

64 .998494

65 .998492

66 .998489

67 .998488

68 .998487

69 .998487

70 .998487

71 .998487

72 .998487

73 .998487

74 .998488

75 .998488

76 .998488

77 .998488

78 .998489

79 .998489

80 .998489

81 .998489

82 .998489

83 .998489

84 .99849

85 .99849

STOP U 130

CONT

210 .998491

211 .998491

212 .998491

213 .998491

214 .998491

215 .998491

216 .998491

217 .998491

218 .998491

219 .998491

220 .998491

221 .998491

222 .998491

223 .998491

224 .998491

225 .998491

226 .998491

227 .998491

228 .998491

229 .998491

230 .998491

231 .998491

232 .998491

233 .998491

234 .998491

235 .998491

236 .998491

237 .998491

238 .998491

239 .998491

240 .998491

241 .998491

242 .998491

243 .998491

244 .998491

245 .998491

246 .998491

247 .998491

248 .998491

249 .998491

250 .998491

251 .998491

252 .998491

253 .998491

254 .998491

255 .998491

Primjer 2: Filtriranje signala

U programu se koristi isti algoritam kao i u primjeru 1

LIST

10 REM:======================

15 REM:

20 REM: FILTRIRANJE

35 REM:

36 REM:======================

37 :

40 REM:FREKVENCIJA REZANJA=1000Hz

67 REM: T=40E-6 sec ("sampling rate")

95 :

96 PRINTCHR$(12)

98 PRINT"OSNOVNA FREKVENCIJA = 97.65 Hz"

99 PRINT"SUPERPONIRANA FREKVENCIJA=3906.25 Hz"

100 W2=0:W1=0

101 K=2*3.14159/256

102 DEFFNS(N)=SIN(K*N)+.5*SIN(40*K*N)

110 FORN=0TO255

120 W0=FNS(N)+1.649*W1-.702*W2

130 Y=1.323E-2*W0+2.646E-2*Wl+W2*1.323E-2

140 PLOTN,160+50*Y

145 PLOTN,100+50*FNS(N)

150 REM:

155 REM: REALIZACIJA KAŠNJENJA

156 REM:

160 W2=W1:W1=W0

170 NEXT N

180 END

Ulazni

signal

x(nT)

Diskretni

Buttworth

algoritam

Izlazni

signal

y(nT)

Primjer 3: Crtanje prostorne funkcije z=1/(1+x^2+y^2) na crnoj pozadini

LIST

10 REM***********************

20 REM* *

30 REM* T 0 R A N J *

40 REM* *

50 REM* z=1/(l+x^2+y^2) *

60 REM* *

70 REM***********************

75 :

80 REM*

81 REM* DEFINICIJA GRAFIKE

82 REM*

97 :

98 P0KE522,0

100 REM*

102 REM* GLAVNO TJELO PROGRAMA

104 REM*

105 PRINTCHR$(12)

110 CZ=30

120 FORX=10TO-6STEP-1

130 FORY=10TO-10STEP-.O125

135 GOSUB800

140 MOVY1,X1

150 Y=Y-.25

160 GOSUB800

170 DRAWY1,X1

190 NEXT:NEXT

200 END

800 REM*

810 REM* RAČUNANJE TOČAKA

820 REM*

830 U=1/(1+X*X+Y*Y):V=1+X/CZ

840 XP=(U*150+30)/V

850 X1=XP*1.35

860 YP=(Y+15)/V

870 Y1=YP*8

880 RETURN

Primjer 4: Crtanje prostorne funkcije z=exp(sinx+cosy) na bijeloj pozadini

LIST

10 REM***********************

12 REM*

20 REM* G R E B E N I

22 REM*

25 REM* Z=EXP(SIN(X)+C0S(Y))

30 REM*

32 REM***********************

33 :

34 REM: INVERZIJA EKRANA

35 PRINTCHR$(12):GOSUB36:GOTO40

36 FORX=768TO791*READC:POKEX,C:NEXTX

37 POKEll,0:POKE12,3:U=USR(U)

38 RETURN

39 REM* GLAVNO TJELO PROGRAMA

40 CZ=60

50 PI=3.141593

60 K=2*PI/16

80 P0KE522,1

100 FORX=-15TO15STEP,5

110 FORY=-10TO10STEP.03125

115 GOSUB800

116 IFX1>255THENX1=255

200 MOVY1,X1

202 Y=Y+,5

204 GOSUB800

205 IFX1>255THENX1=255

207 DRAWY1,X1

220 NEXT:NEXT

222 END

700 REM:

750 REM: RAČUNANJE TOČAKA

760 REM:

800 L=SIN(K*X)

850 M=COS(K*Y)

860 U=EXP(L+M)

870 V=1+X/CZ

880 XP=(U*50+50)/V

890 X1=XP*.5

900 YP=Y+15/V

910 Y1=YP*8

950 RETURN

955 REM:

956 REM: STROJNI PROGRAM ZA INVERZIJU

957 REM: EKRANA

960 DATA 169,96,162,127,160,0

962 DATA 133,225,132,224,169,255

964 DATA 145,224,200,208,251,230

966 DATA 225,228,225,176,245,96

B*********************

*B*

*B* INVERZIJA EKRANA

*B*

*B*********************

*X03000317

0300 A9 60 LDA *60

0302 A2 7F LDX *7F

0304 A0 00 LDY *00

0306 85 E1 STA E1

0308 84 EO STY EO

030A A9 FF LDA *FF

030C 91 EO STA <EO),Y

030E C8 INY

030F DO FB BNE 030C

0311 E6 E1 INC E1

0313 E4 E1 CPX E1

0315 BO F5 BCS 030C

0317 60 RTS

z=exp(sinx+siny)

2.12 GREŠKE PRILIKOM PROGRAMIRANJA

Prilikom pisanja izvornog programa, kao i tokom izvođenja, moguće je pojavljivanje grešaka. BASIC kao

interaktivni jezik, odmah će registrirati pogrešku i ispisati njezin kod, te broj linije u kojoj se greška pojavila.

Prilikom rada na mikroračunalu ORAO, mogu se pojaviti greške slijedećih kodova:

KOD DEFINICIJA

NF NEXT bez prethodnog FOR

SN sintaktička greška

RG RETURN bez prethodnog GOSUB

NP nema podataka, više READ nego DATA

FP greška kod pozivanja funkcije (vrijednosti izvan opsega)

RO rezultat matematičke operacije je izvan opsega

MP memorija je puna

NN nedefinirana naredba ili pokušaj skoka na nepostojeću liniju

PP pogrešan poziv, nije definiran element polja

DD dva puta dimenzionirana matrica, argument izvan opsega

/0 pokušaj dijeljenja s nulom

PN pogrešna naredba, nije dozvoljen izravan način

PT pogrešan tip podataka

DN duljina stringa je prevelika, max. 255 znakova

IK suviše složen izraz

ND nije definiran povratak, CONT bez prethodnog STOP ili [CTL][C]

DF nije definirana funkcija

POGLAVLJE 3

3.1 ORGANIZACIJA MEMORIJSKIH LOKACIJA (memorijska mapa)

Za lakše razumijevanje MONITORA i instrukcija koje su uz njega vezane, moramo poznavati memorijsku mapu,

koja nam pokazuje kakva je organiziranost računala s obzirom na korištene memorijske lokacije. Na slici 3.1 vidi

se memorijska mapa mikroračunala "ORAO".

VIDEO RAM 7FFF

6000

SISTEMSKI

ROM

FFFF

E000

5FFF BASIC – GR

ROM

DFFF

C000

DOS BFFF

B000

EKSTENZIJA AFFF

A000

KORISNIČKI

RAM

23K

0400 9FFF

NULTI BLOK 03FF

0000

SISTEMSKE

LOKACIJE

"ORLA" 8000

Mikroprocesor 6502 može adresirati 65535+1 memorijskih lokacija ili FFFF+1 u heksadecimalnoj notaciji.

Nulti blok (0000-03FF) je predviđen za korištenje u sklopu sistemske memorije računala, koja je rezervirana za

omogućavanje rada mikroprocesora 6502 i BASIC-a. Prilikom rada u BASIC-u svi programi počinju iznad nultog

bloka.

Od 0400-7FFF nalazi se korisnička memorija (23 k) u koju možemo smjestiti BASIC program. Osnovna verzija

mikroračunala "ORAO" sadržava 8k korisničke memorije, koja se vrlo lako može proširiti na 23k. Za proširenje

memorije dovoljno je ubaciti odgovarajuće memorijske čipove (6264 ili ekvivalentne) u za to predviđena mjesta i

memorija je proširena. Pri tome moramo paziti na pravilnu orijentiranost čipova da ne uništimo integrirani krug.

Da bi se izbjegla nedoumica dovoljno je pogledati usmjerenost već postojećih memorijskih čipova i problem je

riješen.

Područje od 6000-7FFF zauzima tzv. video RAM. To je 8k memorije u kojoj se nalazi sadržaj ekrana.

Dio memorije od 8000-9FFF predviđen je za sistemske lokacije mikroračunala "ORAO" namijenjene za

komunikaciju s perifernim jedinicama. Slijedećih 8k (C000-DFFF) zauzima BASIC interpreter, a područje od

E000-FFFF zauzima sistemski software (MONITOR).

3.2 MONITORSKE NAREDBE

Rad u MONITOR-u predviđen je za korisnike koji će raditi u strojnom kodu neovisno o BASIC-u. U

mikroračunalu "ORAO" postoje slijedeće monitorske naredbe:

 miniassembler [A]

 disassembler [X]

 čitanje memorijskog bloka (dump) [E]

 čitanje i mijenjanje memorijske lokacije [M]

 provjera sume [C]

 punjenje memorijskog bloka [F]

 izvršenje strojnog programa [U]

 kopiranje dijela memorije [Q]

Sve adrese koje se odnose na rad u MONITOR-u moraju se unositi u heksadecimalnoj notaciji.

3.2.1 Heksadecimalna notacija

U svakodnevnom životu susrećemo se sa decimalnim označavanjem brojeva. U radu s računalima koristi se

uglavnom heksadecimalna notacija, koja se bitno razlikuje od decimalne.

 decimalno 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

 heksadecimalno 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A B C D E F

Maksimalni broj znamenaka u jednoj "heksadi" je 16 (u decimalnom brojevnom sustavu 10). Najveći broj koji se

može pojaviti u decimalnom sustavu je 9 (misli se na jednu dekadu), a u heksa sustavu maksimalni broj u jednoj

"heksadi" može biti F (15).

Neki decimalni broj možemo napisati u obliku djelomičnih suma:

123=1*100+2*10+3*1 ili

123=1*10^2+2*10^1+3*10^0

Znak ^ označava potenciju (3^2 je tri na kvadrat). Na sličan način možemo rastaviti neki heksadecimalni broj

(baza je 16),

123=1*16^2+2*10^1+3*10^0

Ako izračunamo gornji zbroj dobijemo odnos: 123hexa=291decimalno

Neuobičajenost kod heksadecimalnog brojevnog sustava predstavljaju slova (A,B,C,D,E,F), koja imaju funkciju

brojeva. Pokažimo nekoliko jednostavnih primjera zbrajanja i oduzimanja,uspoređujući decimalni i

heksadecimalni brojevni sustav.

decimalni sustav heksadecimalni sustav

12+2=14 12+2=E

100+156=256 100+156=256

100-1=99 100-1=FF

32-16=16 32-16=10

Često se zbog lakšeg razlikovanja uz neki heksadecimalni broj dopise znak $,

$123, $A23, $FF10

3.3 MINIASSEMBLER [A]

Pisanje programa u strojnom kodu omogućeno je u mikroračunalu "ORAO" pomoću "miniassemblera", koji

izravno pretvara raspoznatljivi mnemonik u odgovarajući strojni kod. Svakom mnemoniku odgovara strojni

ekvivalent u heksadecimalnoj notaciji. Mnemoničko označavanje olakšava rad prilikom strojnog programiranja,

jer predstavlja početna slova operacije koja će se izvršiti. Na primjer:

LDA (LoaD Accumulator with memory) -napuni akumulator sa sadržajem memorije

JSR (Jump to SubRoutine) -skok na potprogram

DEX (DEcrement indeX register by one) -smanji indeksni registar X za jedan

Vidimo kako se tvore mnemonici LDA, JSR i DEX. Koristeći postojeći miniassembler napišimo program za

zbrajanje dva heksadecimalna broja:

8+7 = ?

u decimalnoj notaciji spomenuti zbroj bi bio 15, dok u heksadecimalnom načinu prikazivanja iznos istog zbroja je

F(heksa).

*A1000

1000 LDA # 08

1002 STA 0500

1004 LDA # 07

1006 CLC

1007 ADC 0500

1009 STA 0501

1006 RTS

100C Q

* -

Pogledajmo kako program radi! U prvom koraku (LDA #08) smo izravno upisali broj 8 (heksa) u akumulator i

pospremili (STA 0500) ga u memorijska lokaciju 0500. Zatim smo ponovo napunili sadržaj

akumulatora brojem 7 (LDA #07} i prijenos stavili na nulu (CLC). U slijedećem koraku zbrojii smo trenutni

sadržaj akumulatora (07) i sadržaj memorijske lokacije 0500. Dobivena suma privremeno se nalazi u

akumulatoru, koju u slijedećem koraku pospremimo na lokaciju 0501. Komentari s desne strane unijeti su samo

zbog lakšeg razumijevanja rada pojedinih programskih koraka i nemaju nikakvu neposrednu vezu s

funkcionalnošću.

Monitorskom naredbom [U], izvedimo program:

*U1000

Vidimo da se ništa atraktivno nije dogodilo. Da bi se uvjerili u pravilnost zbrajanja moramo ispitati sadržaj

memorijske lokacije 0501 na koju smo pospremili dobiveni zbroj. Čitanje neke memorijske lokacije možemo

postići s monitorskom naredbom [M],

*M0501

0501 0F

0502 Q

Znak "Q" smo iskoristili da bismo kontrolu mikroračunala prebacili u MONITOR. Na taj smo način zbrojili dva 8-

bitna broja ne razmišljajući o mogućnosti da njihov zbroj može biti veći od FF (255 dec), što znači pojavljivanje

tzv. prijenosa (carry C). Potpuno je ista situacija kod zbrajanja dvaju heksadecimalnih brojeva čiji zbroj prelazi

mogućnost upisa u jednu memorijsku lokaciju. Pogledajmo primjer

$80

+ $8F

$10F

Primjećuje se potreba za još jednim bitom (deveti bit), koji, na žalost, ne postoji niti u jednoj memorijskoj lokaciji.

Podatak o prijenosu mora biti raspoloživ da bi se moglo raditi s višebajtnim podacima, pa se postavlja pitanje,

kako je podatak o prijenosu dostupan kod mikroprocesora 6502. Problem je riješen poznavanjem jednog

specijalnog registra (8-bitni) u mikroprocesoru 6502, koji se zove REGISTAR STANJA, (Processor Status

podataka važnih za rad s procesorom. Na slici 3.2 vidi se o kojim je važnim bitovima riječ

N V B D I Z C REGISTAR STANJA

PRIJENOS

(CARRY)

NULA

(ZERO)

PREKID

(IRQ DISABLE)

DECIMALNA ARITMETIKA

(DECIMAL MODE)

BRK KOMANDA

PRETEK

(OVERFLOW)

NEGATIVNI BROJ

(NEGATIVE)

Nula (ZERO flag) se indicira kada je rezultat neke operacije nula.

BRK pokazuje da li je zahtjev za prekidom (interrupt request) bio prouzrokovan mnemonikom, instrukcijom

prekida (BRK) ili je prekidni zahtjev bio generiran nekom perifernom jedinicom.

Pretek (V) se pojavljuje samo kod označene aritmetike i to u slučaju Kada je rezultat zbrajanja ili oduzimanja

veći od +127dec. ili manji od -128dec.

Bit N indicira da li je rezultat aritmetičke operacije negativan.

Aktiviranjem bita (D) način računanja procesora 6502 prelazi iz potpuno binarnog u decimalno binarni.

3.3.1 Zbrajanje sa prijenosom

Vratimo se programu zbrajanja dvaju heksa brojeva čija je suma veća od FF, dakle potrebno je registrirati i

prisutnost

prijenosa.

*B* ZBRAJANJE DVAJU HEKSA BROJEVA

*A1000

1000 LDA #0A PUNJENJE AKUMULATORA SA OA (LINE FEED)

1002 JSR E762 SKOK U NOVI RED

1005 CLC BRISANJE PRIJENOSA

1006 LDA #80 PUNJENJE AKUMULATORA SA 80

1008 STA 0500 POSPREMANJE BROJA $80 NA 0500

100B LDA #8F PUNJENJE AKUMULATORA SA DRUGIM BROJEM $8F

100D ADC 0500 ZBRAJANJE AKUMULATORA SA MEM.LOKACIJOM 0500

1010 STA 0501 POSPREMANJE ZBROJA NA 0501

1013 ROL A ROTIRANJE SADRŽAJA AKUMULATORA

1014 AND #01 MASKIRANJE SADRŽAJA AKUMULATORA

1016 JSR E803 ISPIS PRIJENOSA NA EKRANU

1019 LDA 0501 PUNJENJE AKUMULATORA SA ZBROJEM

101L JSR E803 ISPIS ZBROJA NA EKRANU

101F RTS POVRATAK U MONITOR

1020Q

*DIS ASSEMBLERSKI LISTING

*X10001020

1000 A9 0A LDA #0A

1002 20 62 E7 JSR E762

1005 18 CLC

1006 A9 80 LDA #80

1008 8D 00 05 STA 0500

100B A9 8F LDA #8F

100D 6D 00 05 ADC 0500

1010 8D 01 05 STA 0501

1013 2A ROL A

1014 29 01 AND #01

1016 20 03 E8 JSR E803

1019 AD 01 05 LDA 0501

101L 20 03 E8 JSR E803

101F 60 RTS

Pokretanjem programa dobijemo ispis zbroja zadanih brojeva.

Možemo unositi brojeve po želji.

*U1000

010F

Komentari s desne strane služe samo za lakše razumijevanje rada pojedinih koraka u programu i ne moraju se

unositi u računalo.

Poslije unosa nekog programa dobro je provjeriti pravilnost unesenih mnemoničkih kodova. To jednostavno

postižemo disassemblerskim listingom u granicama zadanog memorijskog bloka.

Zanimljivost kod disassemblerskog listinga je u tome, što se uz mnemonički kod ispisuje i strojni kod.

3.3.2 Ispisivanje teksta

Prilikom rada s računalom često se pojavljuje potreba za ispisivanjem teksta. Na jednostavnom programu vidjet

ćemo kako se to može izvesti:

*B*****************************

* ISPISIVAJE TEKSTA *

*B*****************************

*A1000

1000 LDX FF PUNJENJE X-REGISTRA SA $FF

1002 INX POVEĆANJE SADRŽAJA X-REG, ZA JEDAN

1003 LDA 1100,X PUNJENJE AKUM. SA SADRŽAJEM TABELE NA $1100

1006 JSR FFF1 SKOK NA ISPISNU RUTINU

1009 CMF #00 PROVJERA *END MARKERA"

100B BNE 1002 AKO NIJE KRAJ TABELE GRANAJ NA POČETAK

100D RTS PRONAĐEN JE "END MARKER" #00 I ISPIS TABELE

JE ZAVRŠEN

100EQQ SKOK U MONITOR

Da bi program bio kompletan moramo računalu definirati KOJE znakove želimo ispisati, dakle,moramo tvoriti

TABELU u memoriji koja će se gornjim programom moći pozvati i izvršiti. Sadržaj tabele može biti bilo

kakav, jasno tekst mora biti unesen u računalo na način razumljiv procesoru. Svaki znak mora biti unesen

korištenjem ASCII notacije po kojoj je npr. slovo A zapisano kao $41. Našu tabelu tvorit ćemo koristeći

monitorsku naredbu [M]. Unesimo slijedeće bajtove:

*B************************

*B* TABELA ZA ISPIS

*B************************

*M1100

1100 24 0A

1101 24 0D

1102 24 4D

1103 24 69

1104 24 6B

1105 24 72

1106 24 6F

1107 24 72

1108 24 61

1109 24 63

110A 24 75

110B 24 6E

110C 24 61

110D 24 6C

110E 24 6F

110F 24 20

1110 24 22

1111 24 4F

1112 24 52

1113 24 41

1114 24 4F

1115 24 22

1116 24 00 END MARKER'

1117 24 Q POVRATAK U MONITOR

XY su neki slučajno postavljeni sadržaji u memoriji koje zamijenimo sa predloženim znakovima na desnoj strani.

Program izvodimo sa monitorskom naredbom [U].

*U1000

Svi znakovi do 00 bit će ispisani na ekranu. Znak 00 (end marker) označuje završetak tabele.

3.4 DISASSEMBLER [X]

Monitorska naredba [X] pretvara raspoznatljivi strojni kod u odgovarajući mnemonik (obrnuti rad od

miniassemblera). Upotrebljivost disassemblera je vrlo velika. Ako nas zanima dio sistemskog software-a

dovoljno je da unesemo početnu i konačnu adresu bloka memorije koji želimo disassemblirati. Za primjer

disassemblirajmo rutinu u BASIC-u koja se nalazi na lokaciji DD11:

*X DD11 DD30

DD11 A2 FF LDX #FF

DD13 86 88 SIX 88

DD15 9A TXS

DD16 A9 11 LDA #11

DD18 A0 DD LDY #DD

DD1A 85 01 STA 01

DD1C 84 02 STY 02

DD1E 85 04 STA 04

DD20 84 05 STY 05

DD22 A9 05 LDA #05

DD24 AO CE LDY #CE

DD26 85 06 STA 06

DD2W 84 07 STY 07

DD2A A9 C1 LDA #C1

DD2C A0 CF LDY #CF

DD2E 85 08 STA 08

BD30 84 09 STY 09

Nadalje, pomoću naredbe [X] možemo provjeriti pravilnost prethodno unesenog programa u miniassembleru.

Disassembliranje po blokovima (28 linija dis. listinga) postižemo unosom samo početna adrese od koje se

disassemblira.

Nastavljanje se postiže jednostavnim unosom X koji automatski nastavlja disassembliranje.

Na primjer:

*XDD11

DD11 A2 FF LDX #FF

DD13 86 88 STX 88

DD15 94 TXS

DD16 A9 11 LDA #11

DD18 A0 D0 LDY #DD

DD1A 85 01 STA 01

DD1C 84 02 STY 02

DD1E 85 04 STA 04

DD20 84 05 STY 05

DD22 A9 05 LDA #05

DD24 A0 CE LDY #CE

DD26 85 06 STA 06

DD28 84 07 STY 07

DD2A A9 Cl LDA #C1

DD2C A0 CF LDY #CF

DD2E 85 08 STA 08

DD30 84 09 STY 09

DD32 A9 4C LDA #4C

DD34 85 00 STA 00

DD36 85 03 STA 03

DD38 85 Al STA Al

DD3A 85 0A STA 0A

DU3C A9 88 LDA #88

DD3E A0 CE LDY #CE

DD40 85 0B STA 0B

DD42 84 0C STY 0C

DD44 A9 3F LDA #3f

DD46 85 0F STA 0F

DD48 A9 38 LDA *38

DD4A 85 10 STA 10

3.5 ČITANJE MEMORIJSKOG BLOKA [E]

Ponekad želimo ispis sadržaja memorije u određenom bloku. To nam omogućava monitorska naredba [E]. Ispis

je u heksadecimalnom obliku, a za primjer uzmimo:

*E C000 C100

C000 39 C6 55 C5 3F CA 0B C7

C008 22 C9 00 CD 4E C9 98 DE

C010 B8 C6 90 C6 3B C7 19 C6

C018 9B CA E5 C6 4E C7 37 C6

C020 5E C7 80 DE 8L DE 26 F2

C028 F4 FO DD CF 28 D4 2E C8

C030 60 C6 B4 C4 8B C6 60 C4

C038 D8 D7 62 B8 F5 D7 OA 00

C040 AD CF CE CF AC DA CO DB

C048 BD D5 IB DB FC UB 03 BC

C050 4C DC 99 DC IE D4 8C D3

C058 BC D0 BD D3 9B D3 FC D2

C060 10 D3 3C D3 47 D3 79 6E

C068 D4 79 57 D4 7B FD D5 7B

C070 CC D6 7F B5 DA 50 68 CC

C078 46 65 CC 7D EE DA 5A D7

C080 CB 64 95 CC 45 4E C4 46

C088 4F D2 4B 45 58 D4 44 41

C090 54 C1 49 4E 50 55 D4 44

3.6 ČITANJE I MIJENJANJE MEMORIJSKE LOKACIJE [M]

U jednom od prethodnih primjera susreli smo se s monitorskom naredbom [M]. Pomoću te naredbe možemo u

bilo kojem trenutku čitati i mijenjati sadržaj neke memorijske lokacije u korisničkoj memoriji.

*M 1000 A3 CD

1001 EF itd

Na gornjem se primjeru vidi način mijenjanja memorijske lokacije $1000, čiji je sadržaj (recimo) bio $A8, a mi

smo ga željeli promijeniti na $CD, Pritiskom na [CR] ispisuje se sadržaj slijedeće memorijske lokacije bez bilo

kakvih promjena. Znakom "-" možemo ispisivanje pokrenuti u suprotnom smjeru (smanjivanje adrese). Izlazak iz

naredbe [M] jednostavno postižemo upisivanjem nekog slova koji nije element heksadecimalnih brojeva, npr:

Unesimo slovo Q:

*M 1000 CD Q

i kontrola računala opet je u monitoru.

3.7 PROVJERA SUME [C]

Naredbom [C] možemo provjeriti kolika je zajednička suma određenog memorijskog bloka. Za primjer možemo

izračunati kolika je suma svih bajtova u našem BASIC-u (8k C000 DFFF):

C C000 DFFF

=10 D8 7F

3.8 PUNJENJE MEMORIJSKOG BLOKA [F]

Želimo li invertirati ekran potrebno ga je napuniti sa $FF.

Unesimo:

*F 6000 7FFF FF

Prilikom rada u monitoru ponekad je potrebno koristiti naredbu [F], posebno kada želimo neki memorijski blok

brzo napuniti nekim bajtom.

3.9 IZVRŠENJE STROJNOG PROGRAMA [U]

Poslije unosa strojnog programa (miniassembler) potrebno je taj program izvesti. Naredbom [U] postavlja se

programsko brojilo mikroprocesora na željenu memorijska lokaciju (početak našeg programa) i izvođenje

počinje.

Upotrebom [U] mogu startati već postojeći sistemski programi, npr.:

*U E762

će ispisati neki slučajni sadržaj akumulatora na ekran.

3.10 KOPIRANJE DIJELA MEMORIJE [Q]

Za kopiranje memorijskog bloka služi naredba [Q]. Želimo li prebaciti dio BASIC-a iz EPROM-a u korisničku

memoriju (RAM), dovoljno je upisati:

*Q 1000 DD11 DFFF

Prvi dvobajtni heksadecimalni broj predstavlja adresu memorije na koju će se neki blok prebaciti. Druga i treća

adresa predstavljaju početnu i završnu adresu bloka koji se prebacuje. Da bi se uvjerili u korektnost rada

naredbe [Q], možemo se poslužiti naredbom [X] ili [C]. Disassemblirajmo dio "novog" sistemskog programa:

*X 1000 1020

1000 62 FF LDX #FF

1002 86 88 STX 88

1004 96 TXS

1005 69 11 LDA #11

1007 60 DD LDY #DD

100? 35 01 STA 01

100B 84 02 STY 02

100R 85 04 STA 04

100F 84 05 STY 05

1011 69 05 LDA #05

1013 60 CE LDY #CE

1015 85 06 STA 06

1017 84 07 STY 07

1019 69 C1 LDA #C1

101B 60 CF LDY #CF

101B 85 08 STA 08

101F 84 09 STY 09

Slično ispitajmo za dio sistemskog software-a:

*X DD11 DD31

DD11 A2 FF LDX #FF

DD13 86 88 STX 88

DD15 9A TXS

DD16 A9 11 LDA #11

DD18 A0 DD LDY #DD

DD1A 85 01 STA 01

DD1C 84 02 STY 02

DD1E 85 04 STA 04

DD20 84 05 STY 05

DD22 A9 05 LDA #05

DD24 A0 CE LDY #CE

DD26 85 06 STA 06

DD28 84 07 STY 07

DD2A A9 C1 LDA #C1

DD2C A0 CF LDY #CF

DD2E 85 08 STA 08

DD30 84 09 STY 09

Primjećujemo da su listinzi gotovo identični. Razlika naizgled postoji samo u relativnom adresiranja (BNE, BEQ,

BVC,...).

Drugi način provjere koristi monitorsku naredbu za provjeru sume [C]. Izračunajmo sumu:

*C 1000 1020

= 00 0E C3

Sličan postupak ponovimo za "originalni" memorijski blok:

*C DD11 DD31

= 00 0E C3

Sume oba bloka su identične, Što je dokaz da je transfer bio potpune korektno izvršen.

3.11 OPIS VAŽNIJIH POTPROGRAMA U MIKRORAČUNALU "ORAO"

Postepenim upoznavanjem strojnog programiranja doći ćemo u poziciju da pišemo vlastite strojne programe

određene namjene. Međutim, velika je vjerojatnost da u mikroračunalu "ORAO" već postoje potprogrami koji će

biti potrebni u sklopu rješavanja; NAŠE problematike. Potpuno je jasno, da bi ponovno pisanje već postojećih

programa bilo suvišno, pa će zbog toga u ovom dijelu priručnika biti navedeni neki najčešće korišteni

potprogrami (subroutine), koji se uglavnom odnose na komuniciranje korisnika s računalom.

3.11.1 Potprogram za unos znaka s tastature (INCH)

Kada želimo unijeti neki znak s tastature (bez ispisa na ekranu) koristit ćemo INCH (input character) potprogram

koji se nalazi na $E500. Upotrebljivost INCH je vrlo velika kada je izvođenje programa vezano s dinamičkim

mijenjanjem parametara koje korisnik želi unijeti izravno (npr. kod pisanja igara). Opisat ćemo mali demo

program, koji će ispitivati da li je pritisnuta tipka "A" ili ne. Za bilo koji znak (osim "A") na ekranu će se ispisati

znak "@" i kontrola računala bit će vezana za naš strojni program. Pritiskom na tipku "A* naš program se

prekida i kontrola računala se vraća u MONITOR.

*B****************************

*B* UNOS ZNAKA S TASTATURE *

*B****************************

*A1000

1000 JSR E500 POTPROGRAM ZA ISPITIVANJE TASTATURE

1003 LDA FC

1005 CMP #41 DA LI JE PRITISNUTI TASTER "A"

1007 BEQ 1011 AKO JE "A" IZLAZIMO IZ PROGRAMA

1009 LDA #40 PUNIMO AKUM. SA "@"

100B JSR E762 ISPIS "@"

100E JMP 1000 SKOK NA POČETAK PROGRAMA

1011 CLC BRIJANJE PRIJENOSA

1012 RTS POVRATAK U MONITOR

1013Q

3.11.2 Unos znaka s prikazom na ekranu (INCHE)

Potprogram INCHE (input character with echo) je gotovo isti prethodno opisanom. Razlika je samo u dodatnom

prikazivanju unesenog znaka s tastature na ekran. Adresa INCHE je $B71C.

*A1000

1000 JSR E71C

1003 RTS

1004Q

3.11.3 Ispis znaka na ekran (OUTCH)

Zadatak potprograma OUTCH (output character to the screen) je ispisivanje sadržaja akumulatora na ekran.

Primjenljivost OUTCH je praktički svugdje gdje se želi ispisati neki alfanumerički znak. U nekoliko dosadašnjih

primjera već smo se susreli s upotrebom potprograma OUTCH,čija se adresa nalazi na $E762, odnosno na

$FFF1.

3.11.4 Skok u MONITOR bez RESET sekvencije

Ponekad se može pojaviti potreba za miješanjem BASIC programa sa strojnim programom. U tom slučaju,

korištenjem USR naredbe, prebacujemo kontrolu računala iz BASIC-a u MONITOR. Adresa spomenutog

potprograma je $FFA7 (ili. u decimalnoj notaciji 255 (FF) i 167 (A7)). Formiranje adrese postiže se naredbom

POKE. Slijedeći program prikazuje kako se to radi.

10 POKE 11,167

20 POKE 12,255

30 U=USR(U)

RUN

Vidimo da smo programski promijenili kontrolu računala

3.11.5 Ispisivanje stringa na ekran (STROUT)

Često se prilikom pisanja tzv. sistemskog software-a pojavljuje potreba za ispisivanjem tekstualnog bloka. U

mikroračunalu "ORAO" postoji potprogram koji to relativno lako omogućava. Potrebno je unijeti adresu tabele

teksta koji će se ispisati, a pravilan način korištenja pokazat će slijedeći program.

*A1000

1000 LDY $00 NIŽI DIO ADRESE TABELE TEKSTA

1002 LDA $11 VIŠI DIO ADRESE TABELE TEKSTA

1004 JSR E63B SKOK NA STROUT POTPROGRAM

1007 RTS

Tabelu teksta organiziramo pomoću [M], uz imperativ da na kraju tabele MORA biti upisan znak $04.

3.11.6 Ulazak u BASIC iz MONITOR-a

Kontrolu računala možemo prebaciti iz MONITOR-a u BASIC jednostavno koristeći naredbu [U] i adresu za

ulazak u BASIC.

*U DD11 hladni start

MEMORIJA ?

itd

Kada već imamo neki BASIC program pohranjen u memoriji* adresa uz [U] je $C274.

*U C274 "vrući" start

3.11.7 Generiranje zvuka

Mikroračunalo "ORAO" ima ugrađeni zvučnik koji, u povezanosti s računalom, može generirati vrlo atraktivne

zvukove. Slijedeći primjer pokazuje kako se to može lako postići. Nakon pravilno unesenog programa i

pokrenutog s instrukcijom [U] iz zvučnika se mora čuti zvuk promjenljive frekvencije. Zaustavljanje se postiže

pritiskom na tipku [A]. Ovaj primjer je zanimljiv utoliko, što pokazuje kako se postiže kontrola izvođenja preko

tastature.

*B*****************************

*B* *

*B* GENERIRANJE ZVUKA *

*B* *

*B*****************************

*A1000

1000 LDX #FF PUNJENJE X-REGISTRA SA $FF

1002 LDY #FF PUNJENJE Y-REGISTRA SA $FF

1004 TYA PRIJENOS SADRŽAJA Y-REG. U AKUMULATOR

1005 STY 8800 ADRESA ZVUČNIKA

1008 DEY

1009 BNE 1008

100B TAY PRIJENOS SADRŽAJA AKUM. U Y-REGISTAR

100C DEX

100D DEY

100E BNE 1004

1010 JSR E5B0 SKOK NA POTPROGRAM ZA ISPITIVANJE

PRITISNUTOSTI TASTERA

1013 BCC 1000 C=0 TASTER NIJEPRITISNUT

1015 JSR E500 DA LI JE PRITISNUTO SLOVO 'A"

1018 CMP #41

101A BNE 1000 A NIJE PRITISNUTO; PROGRAM SE PONAVLJA

101C CLC

101D RTS POSLIJE PRITISKA NA "A" PREKIDAMO

PROGRAM ZA ZVUK

101EQQQ

3.11.8 Crtanje točke iz MONITOR-a (PLOT)

U prethodnom poglavlju je bio opisan način korištenja grafičke naredbe u BASIC-u. Prednost korištenja naredbe

PLOT bila je u lakom korištenju, međutim, izvođenje je bilo relativno sporo. Povećanje brzine se postiže

pozivanjem potprograma PLOT iz MONITOR-a. Adresa potprograma za crtanje točke je $FE69 što, međutim,

nije dovoljno. Potrebno je definirati poziciju na kojoj se točka želi vidjeti. U tu svrhu se koriste memorijske

lokacije $E2 i $E3. U gornjem desnom kutu biti će nacrtana točka, ako su sadržaji $E2 i $E3 postavljeni na $FF.

*M00E2 XY FF

M00E3 XY FF

*UFE69

Koordinata X se upisuje na memorijsku lokaciju $E2, a Y koordinata na lokaciju $E3. Jednostavnim skokom na

$FE69 nacrta se točka. Slijedećim programom nacrtat ćemo dijagonalu na ekranu.

*A1000

1000 LDA #FF

1002 STA E2

1004 STA E3

1006 JSR FE69

1009 DEC E2

100B DEC E3

100D BNE 1006

100F RTS .

Želimo li prikazati svaku drugu točku, moramo još jednom umanjiti $E2 i $E3.

3.11.9 Izvlačenje linije (DRAW)

Potprogram za izvlačenje linije počinje na memorijskoj lokaciji $FE8B. Za izvlačenje linije potrebno je odrediti

koordinate početka i koordinate kraja, dakle, potrebne su četiri memorijske lokacije za potpunu definiranost

linije. Početne koordinate pospremaju se na $E2 i $E3, a završne na $E4 i $E5. Obrnutu dijagonalu dobit ćemo

slijedećim postupkom.

*M00E2

00E2 XY FF

00E3 XY 00

00E4 XY 00

00E5 XY FF

*U FE8B

3.11.10 Crtanje kružnice

Kod crtanja kružnice potrebno je unijeti tri parametra:

 X-koordinatu upisujemo na $E2

 Y-koordinatu upisujemo na $E3

 polumjer upisujemo na $F8

Izvršenje se postiže skokom na $FF06.

*U FF06

3.11.11 Adrese važnijih potprograma u mikroračunalu "ORAO"

$E000 adresa grafičkog karakter generatora

$E3AF form feed

$E3C5 back space

$E3CF vertical tab

$E42B horizontal tab

$E435 line feed

$E47E carriage return

$E4F4 bell

$E500 ispitivanje koji je taster pritisnut

$E5B0 ispitivanje da li je taster pritisnut

$E906 adresa [U]

$E90E adresa [E]

$EAD0 adresa [C]

$EB09 adresa [Q]

$EB48 adresa [F]

$EB6A adresa [M]

$EBAB adresa [A]

$EC80 adresa [X]

$BDDC pospremanje bajta na traku

$EE12 prijem bajta s trake

3.12 RAD S KAZETOFONOM U MONITOR-u

3.12.1 Pospremanje strojnih programa SAVE

Mikroračunalo "ORAO" ima sposobnost pospremanja bilo kojeg dijela memorijske mape na traku. Ova

sposobnost bit će od izuzetne koristi svima koji će se baviti programiranjem u assembleru. Naime, dovoljno je

snimiti memorijski blok u kojemu se nalazi strojni kod našeg programa. Kasnije, nakon učitavanja,

disassembliramo strojni kod, i program je tu. Prilikom rukovanja sa strojnim programima potrebno je uz ime

programa navesti i adresu memorijskog bloka koji pospremamo. Postupak pospremanja strojnih programa na

traku je slijedeći:

 poslije uključivanja mikroračunala prebacujemo kontrolu u BASIC s *BC (to je potrebno samo prilikom

uključivanja na mrežu zbog pravilne inicijalizacije računala)

 iz BASIC-a se vraćamo u MONITOR jednostavnim pritiskom na RESET tipku

 na određeni memorijski blok unesemo naš strojni program

 s *BW se vratimo u BASIC

 koristimo naredbu SAVE

SAVE"STR.PROGRAM"1000,1100

Memorijski blok u ovom primjeru bio je od $1000 do $1100. Prilikom programiranja u BASIC-u nije bilo potrebno

unositi adrese memorijskog bloka, jer se adrese postavljaju automatski.

3.12.2 Pozivanje strojnih programa LOAD

Pozivanje strojnih programa izvođ. Se, također, iz BASIC-a, s tom razlikom da je potrebno navesti samo

početnu memorijsku adresu na koju se program unosi. Vrijednost te adrese može biti ista kao i kod

pospremanja ili neka druga. Navedena sposobnost omogućava premještanje određenog memorijskog bloka

unutar korisničkog dijela memorije, tzv. relociranje.

Operativni dio pozivanja je sličan kao i kod pozivanja običnih BASIC programa, jasno, uz potrebno dodavanje

startne adrese.

Nedostatak upisa početne adrese rezultirat će pospremanjem strojnog programa na lokaciju 0400.

LOAD"STR.PROGRAM"1000

Maksimalni broj alfanumeričkih znakova, predviđenih u imenu programa, može biti 12 u bilo kojem rasporedu.

Povratak u MONITOR izvodimo ili programski ili pritiskom na tipku RESET.

3.12.3 Katalogiranje strojnih programa LOADC

Katalogiranje trake je potpuno isto kao i kod BASIC programa.

LOADC

Razlika će biti samo u adresama korištenih blokova. Korištenjem naredbe LOADC možemo dobiti podatke o

adresama snimljenih strojnih programa,što u nekim momentima može biti od izuzetne koristi.

POGLAVLJE 4

4.1 OPIS MNEMONIKA ZA MIKROPROCESOR 6502

U ovom poglavlju je opisan kompletan set mnemoničkih kodova koji se koriste prilikom strojnog programiranja

mikroprocesora 6502. Već na samom početku bilo je napomenuto da ovaj priručnik nije oblikovan kao udžbenik,

već samo kao ispomoć prilikom programiranja. Mnogo detaljnija obrada problematike strojnog programiranja

opisana je u specijaliziranim udžbenicima za assemblersko programiranje 6502.

Svaka mnemonička instrukcija bit će kratko opisana i simbolički prikazana,uz opis registra stanja i broja ciklusa

potrebnih za njeno izvršenje.

Jedna od najvažnijih prednosti mikroprocesora 6502 leži u njegovim načinima adresiranja (13 načina), koji mu

omogućavaju rješavanje zadane problematike lako i brzo. Uspoređujući ostale,često korištene mikroprocesore,

vidimo da 6502 ima šest adresnih načina više nego Motorola 6800, osam više od Intel-a 8080 ili 8085, tri više

nego Zilog Z80 i pet više od Texas Instruments-a 9900.

4.2 NAČINI ADRESIRANJA ZA 6502

Zbog lakšeg razumijevanja i najboljeg korištenja načina adresiranja za 6502 u ovom dijelu ćemo kratko opisati

svaki adresni način uz prikaz pravilne sintakse. Napominjemo, da se heksadecimalni brojevi unose sa znakom

dolara "$", zbog razlikovanja od decimalnih brojeva. Označavanje sa "$" nije potrebno kod mikroračunala

"ORAO", jer on u MONITOR-skom radu prihvaća isključivo heksadecimalnu notaciju bez dodatnog prefiksa.

4.2.1 Izravno adresiranje (Immediate Addressing)

Ovaj način adresiranja omogućava izravni rad s 8-bitnim brojevima. "Izravni" operand mora biti proslijeđen sa

znakom # (hash). Takav način omogućava rad s konstantama, kao kada, npr., želimo u akumulator zapisati

vrijednost $A1(161 dec.)

LDA #$A1

Izravno adresiranje zauzima dva bajta memorijske mape, što se uostalom može uočiti na primjerima iz

prethodnog poglavlja.

4.2.2 Akumulatorsko adresiranje (Accumulator Addressing)

Mikroprocesor 6502 ima četiri instrukcije koje omogućavaju pomicanje ili rotiranje sadržaja akumulatora za

jedan bit u lijevo ili desno. Upućivanje na ovaj adresni način postižemo dodavanjem slova "A" uz mnemonik. Za

primjer možemo uzeti rotiranje u desno:

ROR A

4.2.3 Relativno adresiranje (Relative Addressing)

Efektivna adresa kod relativnog načina adresiranja dobije se pribrajanjem trenutnog stanja programskog brojila

s adresnim dodatkom (offset-om). Adresni dodatak može biti pozitivan ili negativan, što omogućuje kontrolu

grananja programskog brojila za +127 ili -128 bajta.

Relativno adresiranje se odnosi na uvjetne instrukcije grananja, a to znači izvršenje samo ako je zadovoljen

odgovarajući uvjet. Za primjer uzmimo:

1000 CMP #4F

1002 BNE 1010

1004 RTS

1010 JSR E762

Priloženi primjer opisuje slučaj grananja (pozitivni "offset"), ako je sadržaj akumulatora različit od #$4F. Kod

sadržaja akumulatora od #$4F neće doći do grananja, odnosno instrukcija BNE (Branch on Result Not Equal to

Zero) se jednostavno preskače.

Sve "branch" instrukcije zauzimaju dva bajta u memoriji s time da drugi bajt određuje veličinu pozitivnog ili

negativnog dodatka programskom brojilu.

4.2.4 Apsolutno adresiranje (Absolute Addressing)

Apsolutno adresiranje omogućava direktno adresiranje bilo koje memorijske lokacije mikroprocesora 6502, a to

znači unutar granica od 0 do 65535 memorijskih lokacija. Sve instrukcije kod apsolutnog načina adresiranja

zahtijevaju tri bajta; prvi bajt predstavlja strojni ekvivalent mnemoničke kode, dok su drugi i treći bajt predviđeni

za upis adrese. Napunimo akumulator sadržajem adrese $ABCD:

LDA $ABCD

Ovdje treba napomenuti, da se sa stanovišta memorijske mape, prvo upisuje strojni kod (u našem slučaju $AD),

a zatim manje značajan bajt ($CD) i na kraju više značajni bajt ($AB) efektivne adrese.

4.2.5 Apsolutno indeksno adresiranje (Absolute Indexed Addressing)

Ovaj način adresiranja razlikuje se od prethodno opisanog po tome sto se efektivna adresa tvori kao zbroj

apsolutne adrese i sadržaja indeksnog registra (X-a ili Y-a).

 Efektivna adresa = apsolutna adresa + X

 Efektivna adresa = apsolutna adresa + Y

Operand kod apsolutno indeksnog adresiranja dobije se dodavanjem vrijednosti X-a ili Y-a apsolutnoj adresi.

LDA $ABC0,X

LDA $ABC0,Y

Ako je sadržaj X registra 05, a sadržaj Y registra 09, efektivne adrese za navedene primjer bit će

$ABC0+05=$ABC5

$ABC0+09=$ABC9

Dodavanjem indeksa apsolutnom adresiranju dobili smo vrlo važnu kvalitetu prilikom oblikovanja strojnih

programa - utoliko više što raspolažemo sa dva indeksna registra, a to nam omogućuje dostup do svake

lokacije u memorijskoj mapi 6502.

4.2.6 Adresiranje nulte stranice (Zero Page Addressing)

Adresiranje nulte stranice slično je apsolutnom adresiranju samo što se kod ovog adresiranja efektivna adresa

nalazi unutar jednog bajta.

LDA $AA

Gornji primjer posprema sadržaj memorijske lokacije $AA u akumulator. Međutim, ovu istu operaciju možemo

postići koristeći apsolutno adresiranje:

LDA $00AA

Razlika je u tome što kod adresiranja nulte stranice trošimo dva bajta memorijske mape, a kod apsolutnog

adresiranja tri bajta. Naravno, povećani broj bajtova dodatno opterećuje memorijsku mapu, a gubi se i na brzini.

Zbog toga se mora voditi računa prilikom strojnog programiranja, jer je procesor 6502 bitno vezan baš uz nultu

stranicu memorijske mape.

4.2.7 Uključujuće adresiranje (Implied Addressing)

Ovo adresiranje za razliku od ostalih adresnih načina nema operanda (on je UKLJUČEN već u mnemoniku), a

odnosi se na povećanje ili smanjenje X ili Y registra, te postavljanje ili brisanje bitova u registru stanja.

Navedimo nekoliko primjera:

 DEY smanjenje Y registra

 DEX smanjenje X registra

 SEC postavljanje bita prijenosa

Sve instrukcije vezane uz Uključujuće adresiranje zauzimaju jedan bajt memorijske mape.

4.2.8 Indirektno apsolutno adresiranje (Indirect Absolute Addressing)

Apsolutno indirektno adresiranje koristi se kod mikroprocesora 6502 samo za instrukciju indirektnog skoka.

Odredišnu adresu dobijemo preko sadržaja dviju apsolutnih adresa, dakle indirektno. Za lakše razumijevanje

navedimo primjer indirektno apsolutnog adresiranja iz mikroračunala "ORAO". Opisat ćemo primjer

potprograma za ispis znaka na ekran. Adresa potprograma OUTCH je $E762, međutim, u sistemskom software-

u primijetiti ćemo da se OUTCH nalazi na $FFF1, dakle, za ispis znaka koristimo JSR $FFF1. Pogledajmo

disassemblerski listing:

FFF1 6C 18 02 JMP(0218)

Vidimo da se ovaj indirektni skok poziva na sadržaje memorijskih lokacija $0218 i $0219.

M0218 62

0219 E7

Stvarna adresa OUTCH potprograma sadržana je u memorijskim lokacijama 0218 i 0219. Možda će se neki

korisnici iznenaditi zbog čega se taj način pozivanja OUTCH potprograma koristi, kad bi jednostavnije bilo uvijek

pisati JSR E762, međutim, ovaj način omogućava tzv. preusmjeravanje vektora na željenu memorijsku lokaciju,

što znači dozvoliti korisniku kreiranje vlastitog OUTCH potprograma.

4.2.9 Indeksno adresiranje nulte stranice (Zero Page Indexed Addressing)

Slično kao što smo imali kod uspoređivanja apsolutnog i apsolutno indeksnog adresiranja,možemo i sada

uspoređivati indeksno adresiranje nulte stranice s "običnim" adresiranjem nulte stranice. Dakle, razlika postoji

samo u veličini adresnog operanda,od tri bajta prešli smo na dvobajtni operand.

LDA $AB,X

LDA $45,Y

Ulogu indeksa može na sebe preuzeti X ili Y registar. Odredišna adresa tvori se kao zbroj indeksa i adrese.

4.2.10 Preindeksno adresiranje (Indexed Indirect Addressing)

Ovaj način adresiranja predstavlja kombinaciju indirektnog i indeksnog načina adresiranja. Znamo da kod

indeksnog adresiranja efektivnu adresu dobivamo kao zbroj neke osnovne adrese i sadržaja indeksa, a kod

indirektnog načina adresiranja operand u instrukciji već predstavlja adresu,čiji sadržaj daje konačnu efektivnu

adresu. Kod svih indirekcija koriste se dva bajta u memoriji zbog mogućnosti 16 bitnog adresiranja, dakle,

pokrivanja svih 65535 adresnih lokacija. Možda će slijedeći primjer olakšati razumijevanje preindeksnog

adresiranja. Uzmimo da je sadržaj indeksnog registra $20, a adresa $80:

LDA($80,X)

X $20 $80 + $20 = $A0

$A0 34

$A1 12

$1234 AB tACC AB

Efektivnu adresu nulte stranice dobijemo zbrojem adrese i indeksa. ($80+$20)=$A0

Manje značajan bajt efektivne adrese dobijemo kao sadržaj $A0, a značajniji bajt kao sadržaj $A1, dakle,

konačna efektivna adresa je $1234. Sadržajem $1234 konačno punimo akumulator i nastavljamo program.

4.2.11 Postindeksno adresiranje (Indirect Indexed Addressing)

Postoji izvjesna sličnost između preindeksnog i postindeksnog adresiranja, dakle, u jednom i drugom slučaju

kombiniramo indeksno i indirektno adresiranje, a razlika je samo u redoslijedu. Kod prethodnog načina prvo

zbrojimo adresu i vrijednost indeksa, pa onda izvršimo indirekciju, a kod postindeksnog prvo načinimo

indirekciju a tek onda pribrajamo indeks da bi dobili efektivnu adresu. Cijeli problem pokušajmo olakšati malim

primjerom:

LDA ($80),Y

Y=$20

Y $20

$80 A1

$81 B2 $B2A1+$20=$B2C1

$B2C1 D0 tACC D0

Iako su vrijednosti naizgled vrlo slične vidimo da je konačna efektivna adresa potpuno drugačija. Preindeksno i

Postindeksno adresiranje postaju isto u slučaju da su vrijednosti indeksnih registara nula.

5 NAPOMENA

U nastavku priručnika bili su opisani mnemonici 6502 procesora koji su ovdje izostavljeni jer se slični dokumenti

ili tablice vrlo lako mogu naći na Internetu. Sorry! ☺

KRAJ

Mrorao102 Orao Manual

orao_manual

Navigation menu

Versions of this User Manual:

Views

Navigation